James Dashner: Labirint

Nešto malo manje od tjedan i pol. Toliko mi je trebalo da pročitam trilogiju Labirint.

Uz moj prenatrpani dnevni raspored i već uobičajenu oskudicu slobodnog vremena mogu vam reći da mi je ovo svojevrstan rekord. Doslovno nisam mogao dočekati ponovno zaviriti u korice ove distopijske avanture i nastaviti tamo gdje sam prethodnog dana stao. 

Početak cijele prije priče je sam po sebi priličan udarac u glavu: Tinejdžer Thomas se budi na poljani, okružen svojim vršnjacima. Nalazi se na sasvim nepoznatom mjestu, a kako uskoro shvaća, izbrisano mu je pamćenje. Iako mu je znanje vezano za upotrebu oruđa i logičko zaključivanje očuvano, ne sjeća se svoje prošlosti, kao ni ostala djeca koju zatiče na tom čudnom mjestu na kojem je smješten misteriozni labirint kojemu se svake noći mijenja raspored prolaza. 

Uskoro postaje svjestan da okruženje u kojem se nalazi nema apsolutno nikakvog smisla. S mjesta na kojem se nalaze ne mogu otići, nemaju jasno definiranu svrhu, dobivaju namirnice i druge potrepštine za život, a jedino čime mogu kratiti dane je istraživanje labirinta i pronalaženje ključa po kojem se mijenja. Radnja koja je vrlo dinamična tjera da doslovno gutate stranice, uvlačeći vas u razne intrige među likovima dok vam nad glavom istovremeno nad glavom titraju deseci upitnika jer situacija u kojoj se Thomas zatekao baš i nema smisla. 

Kroz cijelu priču proteže se pomalo trivijalan logo ZLOPAK (eng. W.I.C.K.E.D.) za kojeg ćemo tek pri kraju prve knjige saznati da pripada svjetskoj organizaciji koja je osmislila labirint. Budući da je primarni fokus na radnji, važne informacije o samome svijetu saznajemo tek uz put, gotovo na kapaljku, što samo produbljuje interes za djelom i tjera na daljnje čitanje. S krajem prvog i početkom drugog djela saznajemo da je svijet pokosila ogromna katastrofa – prvo prirodna, a zatim ona uzrokovana ljudskom rukom (i to namjerno, kako ćemo saznati tek na samome kraju). 

Labirint je tek prvi od pokusa koji ljudska bića stavlja u bezizlazne uvjete kako bi se proučili obrasci mišljenja i način na koji mozak funkcionira, a sve to u svrhu pronalaženja lijeka za smrtonosni virus koji hara planetom i svakodnevno proždire sve više života.  

 

Što nas čeka u drugom djelu?

Nova knjiga donosi nove zaplete, pa tako Thomas saznaje da je cijela priča s labirintom djelomično njegova ideja što otvara dodatna pitanja, a ne odgovara praktični ni na jedno. Dinamika radnje i nove intrige i dalje vas tjeraju da mahnito listate stranice, dok polako hvatate djeliće slagalice i počinjete prodirati u samu suštinu distopije u kojoj ste zapeli.

Napetost se dodatno podiže ulaskom u grad zaraženih iz kojeg cijela grupa djece mora izaći živa kako bi ispunila zadatak, a to samo po sebi predstavlja izazov veći i o labirinta.  

Budući da postoji i treći nastavak, pretpostavljate da su taj zadatak (bar neki) uspješno izvršili, no umjesto obećane nagrade dočekuje ih već pomalo uobičajena zbunjenost i novi set neodgovorenih pitanja. Nadajući se odgovorima bar na neka od njih posežete i za trećom knjigom koja je nešto mirnija, no i dalje vrlo napeta. Klupko se polagano počinje odmotavati otkrivajući koliko je zapravo svijet postao očajan. Konačno se pokreće pitanje etičnosti eksperimenata kojima su djeca podvrgnuta, no barem u ovom slučaju cilj opravdava sredstvo, jer odabrani tinejdžeri jedina su nada za pronalazak lijeka.  

 

U trećem djelu neke stvari postaju jasnije

Kraj trilogije dolazi nenadano, gotovo da vas dočeka nespremne. Posljednji obrat  trilogije ostavit će gorak okus u ustima. Završetak definitivno nije onakav kakvog očekujemo ili kakvom se bar nadamo, što dodatno naglašava misao koja se proteže od prvih redaka, pa sve do samoga kraja: besmisao koja će zavladati u budućnosti.  

Primarno namijenjena starijim tinejdžerima, ili kako Amerikanci vole reći, mladim odraslim ljudima, trilogija poteže mnoga pitanja vezana za održivost ljudske civilizacije i sposobnost upravljanja masama u kriznim situacijama. Iako je riječ o djelu u kojem prevladava akcija, možemo ga shvatiti i na jednom dubljem nivou. Nesvjesno će se uvući pod kožu čak i starijim čitateljima koji će zajedno s glavnim junacima proživjeti svaku peripetiju na koju naiđu, svaku nedoumicu i prirodnu dječačku hirovitost.  

Sama priča je ponešto neuvjerljiva i pati od izvjesnih nedostataka kao što je površna priča u pozadini dobre akcije, no to ne umanjuje vrijednost samog djela.

Budući da je Labirint trilogija primarno akcijskog tipa, zaista nije za očekivati da će znanstvena podloga kataklizme biti razrađena do zadnjeg detalja. Gledano iz perspektive samih likova to zapravo nije ni potrebno, jer jednom djetetu od šesnaestak godina zaista nije važno kako je točno svijet uništen.  Ono samo zna da mora živjeti u razrušenom gradu s ljudima kojima je virus izmijenio obrasce ponašanja.  

Dok zadrti ljubitelji znanstvene fantastike vjerojatno neće obraćati previše pažnje na ove tri knjige koje su upravo prošle kroz moje ruke, prosječnom će čitatelju one donijeti veliko zadovoljstvo i pristojni odmak od stvarnosti. Omogućit će mu da uroni u gotovo epsku avanturu koja se proteže preko gotovo 1300 stranica i koja ne dopušta da ju se ispusti iz ruke. Ako ste željni nove avanture i pitkog SF-a koji ne traži previše mozganja, Labirint u ruke. Nemate što čekati.  

 

Alen Bjelopetrović Dax

Komentari

Alen Bjelopetrović

A. B. Dax je znanstvenik u nastajanju, ilitiga magistar kemije trenutno na doktorskome studiju. Ono malo slobodnog vremena što imam najčešće provodim s olovkom u ruci  bacajući misli na papir kako bi bar malo rasteretio skoro pa preopterećeni mozak. Ponekad uzmem fotoaparat u ruke i lutam po Pulskim šumama tražeći napuštene i skoro zaboravljene tvrđave dozvoljavajući im da me odvuku u neki drugi svijet, u neko vrijeme koje je odavno iza nas.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete