Pismo budućem mužu…

Dragi moj Budući,

ako ikada dođeš, moraš znati da ćeš se, hrabro ili manje hrabro, morati nositi s nekoliko činjenica koje vjerojatno nećeš obožavati.

Prije svega, a suprotno ustaljenim uvjerenjima, da se ujutro spremim – trebat će mi manje od dvadeset minuta. Kompenzacija za brzinsko spremanje bit će minimalno sedam alarma koji će me uporno buditi barem sat i pol prije nego što ću zbilja morati ustati. Ako nećeš biti isti takav (a bit ćeš, ako si Pravi), svakog ćeš jutra morati stoički otrpjeti moje prijatelje alarme jer mom je tijelu ustajanje s prvim alarmom preveliki šok.

Radit ću i radit ću mnogo.

Nakon redovnog posla, radit ću još jedan, a kad stignem kući, u kasnim noćnim satima ću pisati. Jer, složit ćeš se, neki ispušni ventil nakon napornog dana ću morati imati. Ti ćeš, u većini svojih dana, sam morati izmisliti što ćeš učiniti s vremenom između posla i odmora. Moje vrijeme ne podnosi plakanje o teškom životu i nepodnošljivim kolegama s posla, a ti nisi muškarac koji će dati otkaz samo zato što kolege s posla djeluju nepodnošljivo. Dakle, ako si racionalan, trudiš se barem voljeti svoj posao i cjelovita osoba koja ima svoje hobije i ne plače na kauču, čekajući povratak djevojke kući, unaprijed smo riješili jednu veliku frku.

Baka me naučila kuhati, ali nije me učila kuhati da bih tu vještinu koristila svaki dan. Kuhanje je rezervirano za kišovite dane, kada me, zajedno s kišom, pere nervoza zbog te iste kiše, zbog koje pak nemam volje ni za što drugo. Kuhat ću čudesa, ali neću svoje dane provoditi u kući i kuhati čudesa svaki dan. Možda pokoji jednostavan i zdrav obrok za idući dan. Istu količinu angažmana očekujem i od tebe.

Isto tako, majka me nije odgajala da budem rob kuće.

Neću imati vremena za čišćenje svaki dan. Čistoćom sam opsjednuta, ali tvoja asistencija, sasvim realno, očekivana je i prihvatljiva. Osim toga, moraš znati da gajim iracionalni strah prema usisavaču – pogađaš, to znači da usisavač i ja živimo na suprotnim polovima, što se ne bi trebalo događati usisavaču i tebi.

Putovat ćemo i putovat ćemo mnogo. Bez strasti za putovanjima, ionako nisi Pravi.

Morat ćeš voljeti kazalište. Točka.

Morat ćeš voljeti i opere. Točka.

U našem domu, barem će jedna prostorija glumiti knjižnicu.

Glasna sam, nasmijana i često se desi da samo izgledam simpatično. Nepopustljiva sam i grizem ako osjetim da sam ugrožena kao osoba.

Ti ćeš, kao dijametralna suprotnost, morati biti staložen i znati mi odbrusiti u mjeri koja te neće lansirati u pustoš zaborava. Morat ćeš biti i zgodan (neću napisati i visok jer, iskreno, nije teško biti viši od mene). Zgodan po kriterijima koje ću u to vrijeme smatrati prihvatljivima. U ovom trenutku ne mogu ti reći koji su.

Osim toga, izvjesna doza racionalnog razmišljanja i pameti morat će ti biti životni suputnici. Ako ne znaš u kojem je vremenu živio Shakespeare i najveći su ti doseg video igrice, ne možeš biti Pravi.

Ti brineš o svom tijelu. U svakom vidu u kojem je to moguće. Točka.

Usporedbe tvoje majke i mene izazvat će momentalnu kataklizmu. Ovdje nemam što dodati.

Ti ne smatraš da si duhovit ako znaš dobro ispričati nekoliko viceva o likovima iz regije. Ti ne vrijeđaš ljude oko sebe, odmjeren si, pametno duhovit i krasi te sarkazam.

Svjestan si, sama sam sebi na prvom mjestu.

Isto očekujem i od tebe jer mi smo ostvarene cjeline koje pored sebe podnose drugu ostvarenu cjelinu. Polovinama u ovom svijetu nije mjesto.

Jasno ti je, ne pokušavaš me promijeniti jer znaš u koje bespuće bi te to odvelo. Ne mijenjam ni ja tebe. Za to ionako nema potrebe jer upravo si onakav kakvog sam te zamislila.

Ima tu još pokoje poželjne osobine, no neću baš sve izvaditi iz kutije. Neke ćeš karte, ipak, morati dokučiti sam. Kada i ako se pojaviš, znat ću da su svi potezi bili ispravni.

Do tada, sretno s izvlačenjem karti!

Tvoja Buduća

Nives Rog

Komentari

Nives Rog

N.R. za sebe kaže kako je često sapliću vlastite misli. Još se češće šali kako u njezinoj glavi stanuje mnogo ljudi, mnogo osobnosti. A onda se pita - šali li se doista?! Pisanje je, ipak, unutar raznolikosti njezine duše, nit koja čvrsto povezuje sve vidove njezine osobnosti. A kada ne želi biti smirena, glasna je i nasmijana, u društvu najdražih joj ljudi. Svi su oni dio nje i nepobitno zaslužni za sve što jest i sve što vjeruje da će biti. Zato, zahvaljuje Svemiru na šarenim krpicama od kojih je satkana. Jer, voli sebe baš takvu kakva jest! Lutalicu!

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete