Imam nova pravila!

Zašto jednostavno kad može komplicirano, jel tako? Evo vam još jedna moja tajna, nešto što niste znali. Davno, davno, u ono doba neustrašive “children free” mene, bila sam (srednje) popularna blogerica. Moj anonimni (moš mislit) blog se zvao tj. zove se jednostavan život za komplicirane.

Što vam to govori o meni?

Pa, da sam komplicirana i da bih voljela živjeti jednostavno. Ali znate što ću vam reći? To su floskule. Samoobmana. Želja srca moga. Jer iskreno, najiskrenije, jednostavan život je onaj pun kompromisa, prihvaćanja i biranja lakših puteva, bez dokazivanja sebi ili drugima ičega. A ja sam od tog puta još uvijek daleko. 

Stoga sam odlučila donijeti nova životna pravila. Dosta mi je dokazivanja. Eto. Dosta. Kome, čemu? Jer ja to mogu! Ja sve mogu. I to ću i dokazati! Ali, zašto? Zato jer mogu. Ali čemu?

Ničemu. Nikome.

Biram nova pravila, donosim nove odluke – od sada kad si budem organizirala život gledat ću (uvijek kad mogu) prvo i osnovno da to predstavlja pravu mene. Ma koliko god glupo bilo ikome, ako je to moja radost, svrha, nema objašnjavanja. Jer svrha je to. Ali to je staro pravilo. Provodim ga već. Danas govorim o novom pravilu.

Od sad nadalje, sjekla rekla, crna boja jača, kad god mogu, izabrat ću jednostavniji put.

Eto. Rekla sam. Znate kako će to izgledati? E paaaa, reći ću vam kako neće. Neće izgledati ovako:

  • da kad se odlučimo imati kućnog ljubimca, uzmem najistraumatiziranijeg jer ja to mogu
  • da radim preko svojih mogućnosti jer ja to mogu i ja to znam, a kad treba platiti ili vrednovati, ups, papala maca
  • da se kroz razne diplome dokazujem onima koji niti znanje niti primjenu znanja ne znaju prepoznati
  • da biram mjesto života zbog kojega će mi biti teže
  • da poklanjam vrijeme onima koji ga samo kradu
  • da pokušavam pozitivnim pristupom promijeniti najnadrkanije osobe na svijetu
  • da mislim da ikoga mogu promijeniti ičim

Mislim da je dovoljno. Shvatili ste što želim reći… Želim reći da sam predugo namjerno, sama sebi otežavala život donošenjem odluka zbog kojih bi mi bilo teže umjesto lakše. Nevjerojatno i pomalo teško za priznati, pogotovo ovako javno, ali tako je! Ta bolesna potreba za dokazivanjem, potvrđivanjem vrijednosti, ja to mogu, pusti, ja ću, altruizam, pčelice na steroidima, sve zaslužujem. Ta sam. Neispavana, uvijek spremna pomoći, ponuditi se. Ako vam trebaju leđa za trpanje, evo vam moja!

Jer bilo bi sramotno izabrati lakši put. Prave heroine to ne rade.

Na pragu zrelosti, nakon stotina iščitanih knjiga, danas polako shvaćam da bismo ustvari trebali udovoljiti sebi, jer inače nemamo materijala biti niti pomoć drugima niti pčelica na steroidima. Ne možemo uopće naprijed ako si uporno podmećemo “gambetu”. I stoga, za sebe biram jednostavnije. 

To malim koracima izgleda ovako:

  • kako svaki dan radim, a poslije posla prioritet su školske i druge obaveze, ako ne stižem skuhati, jedemo jaja, salate, ostatke od jučer ili nešto brzinsko i zdravo i da, ne kuham više jedina u kući
  • iako i dalje kronično neispavana, nekada zatvorim knjigu (omiljeni hobi) i odem spavati jer prekomplicirano je stalno funkcionirati premoren
  • kad vidim i čujem frustrirane ljude kako govore, prihvaćam i ignoriram, jer prekomplicirano je ljubaznošću ili pametnim riječima napraviti promjenu ponašanja s njihove strane
  • kad se neke situacije kolektivno stalno iznova ponavljaju, prihvaćam da je to obrazac, jer prekomplicirano je misliti da svojim ponašanjem, a bez potpore kolektiva išta može biti drugačije
  • češće šutim, a više razmišljam, jer prekomplicirano je objašnjavati da to što ponekad lupetam bezveze ne znači niti da sam glupa niti zlonamjerna
  • prihvaćam ljude onakvima kakvi jesu i prilagođavam se, jer prekomplicirano je biti tužan, povrijeđen ili pogođen zato jer su neki ljudi zlonamjerni ili ogovaraju

Biram lakši put. I ne samo to. Samu sebe na to novo pravilo podsjećam.

Pitam se, hoće li mi nakon odluke biti lakše ili teže? Podsjećam se na istraumatiziranog psa, mjesto života gdje mi djeca ne mogu u školu pješke, poslovnih prilika koje sam propustila radi vjere u one koje to na kraju za mene uopće nisu bile… Dok sam se dokazivala sama sebi i drugima, propustila sam brojne prilike za lakši i bolji život. I mada na kraju sve dođe na svoje, u to nema sumnje, u međuvremenu se čovjek umori i putem nekako i istroši. I onda se bez osuđivanja, nasmiješim i odlučim da ću sada (a sve se i događa sada) izabrati lakši put.

Još uvijek radim na tome da lakši izbor ne smatram sramotnijim, samo zato jer se usput nisam dokazala. Ali realno, ova pčelica na steroidima treba malo odmora. Treba malo priznanja, jednostavnosti i mira. Dovoljno je bilo dokazivanja. Sada je vrijeme za mir.

Sve vas ljubi komplicirana Anita.

Anita Ratkić Šošić

Komentari

Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv - Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete