vjerovanje, želje, želja, ljubav, posao

Na mom popisu vjerovanja, od kad znam za sebe do današnjih dana mislim da nije ostalo ništa u što već nisam vjerovala. Ponešto je ostalo kao sakrament, ponešto prhnulo kao maslačak na vjetru kao da nikad nije ni postojalo. Sve u svemu vjerujem u vjerovanja, samo se istine smjenjuju u skladu sa razumijevanjem.

Vjerovala sam u crvene novčanike, u želje od kafe, u parne stepenice, u mlazne avione. Vjerovala sam u želje zamišljene na svakom kraju palice od sladoleda, u “voli te, ne voli te”. Vjerovala sam dok me zabavljalo. Zamišljanje želja zabavlja me i dan danas, samo zbog emocije dok zamišljanje traje, za konačni ishod ili eventualno ostvarivanje se rijetko vezujem osim ako je neka ozbiljna želja u pitanju. Do duše, ozbiljne sam želje naučila da prepuštam nekim silama većim od mene.

Vjerovala sam u zvijezde padalice, pa sam u svakom trenutku imala po par želja u rezervi i rijetko se moglo desiti da ona “padne”, a ja da nemam ništa za poželjeti.

 

Šta ti je životna želja?

Pitala sam se često tokom odrastanja, kasnije dok sam postajala tinejdžerka i na kraju kao zrela žena. Odgovor je, vjerujem, uvijek bio isti, ali sam uspjela da ga definišem tek skoro. Da ga definišem u smislu prevođenja u riječi, jer mi je emocija na životnu želju saglasna sa ostatkom tijela.

Da ostvarim svoju svrhu, rekla bih danas.

Od svega u što sam vjerovala, poslednje što sam naučila je vjerovanje u sebe. Zvuči kao paradoks, no uz to sam naučila da tu poslednju lekciju životno iskustvo nasloži na kraju, da bi zapravo uopšte i mogla da sazrim. Vjerujem da svaka zrela, samosvjesna žena zna o čemu se ovdje zapravo radi.

Vrijeme mog vjerovanja u sve i svašta nazvala sam vremenom sazrijevanja dok sam vrijeme vjerovanja u sopstvene vještine, intuiciju, sposobnost i vrijednosti nazvala zrelim vremenom.

Što prije žena počne da vjeruje sebi, tim će prije prestati da vjeruje u sve ostalo.

Poznavala sam mnogo, mnogo žena, koje ni u poznom dobu nisu postale zrele. Nekad me ta činjenica poražavala, jer sam išla teorijom kritike. Danas se spašavam razumijevanjem. Kako vjerujem u slobodu sopstvenih izbora za gotovo sve životne situacije, tako vjerujem da svako bira u skladu za svojim željama i životnim ciljevima.

Vremenom, prestala sam da žalim žene koje sam tokom vremena sazrijevanja gotovo oplakivala. Žene koje ostaju u lošim brakovima, koje trpe prevare, batine, manipulacije i psihičku torturu. Prestala sam da žalim žene koje rade poslove koje mrze, koje piju kafe sa prijateljicama koje preziru ili rade bilo što od onoga što ih čini duboko nesretnima.

Shvatala sam, postepeno do duše, da svaka od njih, poput mene između ostalog, ima pravo na takav izbor.

Kao tinejdžerka pročitala sam sjajnu rečenicu: “Sreća zavisi od toga, koliko si sreće u stanju da podneseš.” i od tad, do dan danas smrtno vjerujem u to. To je objasnilo mnoge dileme mojoj glavi, jer sam znala da se opsedam mislima zašto neko nešto trpi do granica samouništenja.

Pravdanje moranja sa ljubavlju je samo još jedan oblik manipulacije za sve nesretnice koje vjeruju da ljubav boli. Nesretnica nije uvreda u ovom slučaju, već regularna dijagnoza za onu kojoj je ljubav bolna, a ostajanje u lošoj vezi izgovor za traumu vjerovanja samoj sebi.

 

Ljubav boli?

Nesretnice ne vjeruju da mogu same, pa samim tim ne vjeruju da su kao takve vrijedne bilo čijeg vremena. Njihovo vrijeme uvijek je isplanirano udvoje, pa ako bi, ne daj bože, muškarac poželio da ode, da prevari ili da je udari to ne predstavlja nikakav problem. One odlučuju da je to u savršenom redu jer ljubav boli, i to boli mnogo intezivnije od pomisli da se pozabave sobom nego datim muškarcem. Pristajemo na ono na što mislimo da zaslužujemo i to u potpunosti rešava sve životne misterije.

Ako pitate bilo koju ženu koja istinski uživa u srećnoj vezi sa savršenim muškarcem, kako joj uspijeva, svaka će bez izuzetka odgovoriti da je za to bila spremna. To dolazi nakon duge veze sa samom sobom. Dok žena ne upozna sebe, dok se ne izmiri sa svojim strastima i povjeruje u svoje želje nema tog junaka koji će je spasiti. I ne treba. Treba da ostanu tu gdje jesu dok god misle da za bolje nisu. Za mene su to hrabre odluke i pomalo im se divim. Hrabrost za glupost je svakako hrabrost.

Ako pitate bilo koju ženu koja zarađuje za rođeno izdržavanje sopstvenim rukama, kako joj uspijeva, svaka će vam bez izuzetka reći da je sposobna za to. Takođe, prisvojila sam sjajan savjet o novcu: “Ništa nije skupo, samo ti možda nemaš novca za to”. Od kad mi je ovo leglo ne koristim termine “skupo i jeftino”. Možda je nešto skupo meni, ali definitivno nije skupo čim neko može da si priušti isto. Ako zarađujemo od svojih talenata “skupo” je jeftin termin. Ljubav prema poslu koji radimo je ista kao i sve ostale ljubavi. Ne bi trebalo da boli. Da li radite posao svojih snova i da li uživate u njemu reći će vam emocija za Ponedeljak. Ako ga jedva čekate, čestitam. Ako ne, više sreće drugi put ili u drugom životu zavisi koliko planirate da trpite.

Opet citiram: “Žena bi trebala biti pametna samo dva puta u životu. Kad bira životnog partnera i životni poziv. U suprotnom, mora ostati pametna do kraja života”. Meni je bilo lakše da budem pametna par puta, poštujem i ove koje su pametne svaki dan.

 

Mislim, najvažnije je uskladiti se sa sopstvenim izborima.

Treba da stanemo iza onoga što izaberemo. Nije fer birati pogrešne ljude i pojave i kukati. Fer je priznati da smo same birale i da ne činimo ništa da predomislimo odabir. Dok god biraš druge prije nego sebe, ni drugima nećeš biti prioritetna.

Ako nas rodi nesrećna žena to nije naša krivica. Ako rodimo nesrećnu ženu to je naša krivica. Nesrećne odluke dovode do nesrećnih izbora i zbog toga se žive nesrećni životi. Na nesrećne odluke pristajemo jer mislimo da moramo. Srećne okolnosti ne postoje. Postoje samo srećni izbori.

Posmatrajte one žene koje mogu da vam posluže kao inspiracija ili uzor u nekim neodlučnim momentima. Ljubav prema uspješnim ženama probudiće u vama želju za uspjehom na svim poljima. Bijes, srdžba, ljutnja i ostale traume prema ostvarenim ženama ostaviće vas tačno tu gdje jeste. Podržavam u slučaju da tu zbilja želite da budete.

Žene se ostvaruju na različite načine. Neke biraju druge žene kao izvor inspiracije a neke kao izvore rođenog nezadovoljstva. Meni su “ok” i jedne i druge, jer vjerujem da su izbori podjednako dati svakoj.

 

U što vjerujem ovih dana?

U sopstveni izbor. U lale. U kreativnost. Vjerujem u usklađenost sebe sa sobom. Vjerujem da zahvalnost hrani dušu, a produktivnost tijelo. Vjerujem da sami biramo uslove u kojima živimo. I da, vjerujem da će ljubav spasiti svijet.

Jovana Šekularac

Komentari

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*