Žena

Ko je rekao da moramo sve da radimo same?

Niko. Ama baš niko.

Mi smo žene samo previše nestrpljive pa trčimo pred rudu te smo shvatile bukvalno neke fraze koje su ostale nedorečene.

Ne drage moje, ništa mi ne moramo same.

Poželjno je da smo samo dovoljno sposobne da možemo sve same i da smo dovoljno snalažljive da to i sakrijemo kako drugi ne bi imali uvid u te naše sposobnosti, jer budu li imali, najebale smo blago rečeno. Znači da pojednostavimo, potrebno je da znaš sve sama, ali isto tako je potrebno da to ne radiš. Vrlo jednostavno zar ne?

Da, treba da budeš samostalna što je više moguće. Međutim nemoj da miješaš samostalnost sa iskorištavanjem tebe kao kućnog mrava ili roba. To nema nikakve veze sa samostalnošću.

Samostalnost ti je ono da ti imaš neko svoje vrijeme za sebe, da si finansijski neovisna, da ne zavisiš ni od koga i ni od čega i tako te stvari iz tog ili sličnog konteksta. Samostalnost nikako nije ono da ti u kući sve sama radiš i uradiš, da si ti jedina koja obavlja kućne ili neke druge poslove, sama kuha, brine o djeci i sad to tako sve redom.

Dakle robovanje i samostalnost nikako nisu ista kategorija i pojmovi sa istim ili sličnim značenjem.

Tako da nastavimo sad kad smo raščlanili ta neka značenja, znači potrebno je da budeš samostalna. Zašto? Pa zato što to zaslužuješ.

Ovo su sada neka nova vremena sa kojima mi još uvijek nismo uhvatili korak i nismo uskladili ritam, ali hoćemo, polako. Još uvijek se kriju duboki tragovi naše patrijarhalnosti koja prečesto izbija na površinu kad se uređuju porodični odnosi u kući i vrši preraspodjela kućnih obaveza.

Takođe, kada se daju određena ovlaštenja, povlastice kao i kada se vrši kakvo vrednovanje ličnosti pojedinca, isto se jave. Međutim, kao što sam već rekla, još se mi nismo uskladili sa svim tim no ja mislim da smo na dobrom putu ka tome.

 

Šta se tu sad to mijenja?

Pa kao prvo, žena više nije kućanica. Mislim jeste, ali ne u onom obliku u kakvom je bila prije. Ona više ne može ni vremenski ni prostorno da se veže za kuću onako kako su to činile njezine pretkinje jer je njezin svijet sada potpuno drugačiji od svijeta tih pretkinja.

Sukob generacija i sukob njihovog rangiranja prioriteta dovodi do tako nekih nesuglasica koje teže da nas vrate u tu daleku prošlost, no mi se ne damo, zar ne? Pomalo je teško i objasniti tim nekim starim ljudima zašto mi radimo to sve što radimo i zašto su nama potrebne sve te stvari kad su ti isti stari ljudi još uvijek umno zarobljeni u onom vremenu u kojem su sami odrastali.

Pokušajmo i mi njih ponekad shvatiti, ali nikako nemojmo odustati od svojih ciljeva. Napravljen je veliki raskorak u poslednje dvije decenije što se tiče uređenja bračne zajednice i same porodice, reći ću napokon, te se sada mnogo toga promijenilo.

Ono što je nekada bio luksuz sada je potreba.

Mijenja se sve, ne samo mi, i sve to iziskuje naše prilagođavanje, usavršavanje i onda naposlijetku življenje u svemu tome.

 

Dakle, uloga žene više nije ista.

Žena je dobila svoje mjesto u društvu kao njegov jednak i ravnoplavan član, i svakim novim danom sve više učvršćuje tu svoju poziciju. Iako su , a već sam to rekla, kod nas i dalje ostali korijeni te naše patrijarhalne zajednice da žena treba da sjedi kod kuće, čvrsto sklopljenih usana, bez ličnih želja i afirmiteta.

Međutim, mi nećemo tako, zar ne?

Mogu vam reći kako sam kao djevojka imala mnogo drugačije poglede na svijet. Ipak zaštićena roditeljskim gnijezdom, gdje je takođe bilo nejednakog vrednovanja muškog i ženskog djeteta ali opet pregršt bezuslovne roditeljske ljubavi, ja sam živjela neke svoje buntovničke snove sama stvarajući mišljenje i stav o svemu. Učena sam da budem sposobna i samostalna i takva sam i bila. Sklona pretjerivanju i detaljisanju, naravno da sam imala mišljenje baš o svemu.

Međutim, kad sam se udala, dogodio se jedan veliku “Bum!” i prasak posred lica te sam naglo shvatila da je patrijarhalnost još u vijek na snazi. A ja sam još na to sve, blesava kakva jesam, dozvolila da pokažem svima kako sam sposobna da uradim ama baš sve. I jesam dok nisam se dozvala pameti. Sreća pa je bilo brzo!

 

Muško je muško, to moraš znati.

Muško je dijete u startu “bolje” samo zato što je muško. Još naročito ako je “tuđe” dijete, onda je tek posebno dobro a ti posebno loša.

I tu ne treba ništa da se dodaje i oduzima to moraš da prihvatiš tako kako jeste, da se lijepo svima osmjehneš i zahvališ na svemu, naročito na toj  hrpi muškosti u tvom čovjeku i da kreneš polako svojim putem.

 

Dakle spominjali smo neku samostalnost?

E pa prva ti je samostalan dom! Tvoja kuća, tvoja četiri zida i tvoja vrata koja zatvaraš onda kad ti uđeš unutra. Tek onda možeš da pričaš o ličnom i sopstvenom integritetu i nezavisnosti.

Sledeći korak je da kad stekneš ta svoja četiri zida da obezbjediš harmoniju koja će se odvijati unutar njih, jednakost koja će spajati ljude koji će tu da žive kao i poštovanje koje ne smije nikako da bude izostavljeno. Dakle to je zajednica, i to je sve lijepo.

Naredni korak si ti sama. Tvoj lični svijet mimo porodičnog, tvoja interesovanja, tvoje zanimanje tvoje naklonosti ka nečemu. Nemoj da te nikad niko ubjedi da ne treba da imaš sopstveni posao ili da je nepotrebno da radiš ma koliko finansijskih priliva imali jer treba da ga imaš! Treba da imaš sopstveni novac koji si sama zaradila i obaveze koje su jednako važne kao svačije. Treba da stekneš radne navike tog tipa i da se trudiš da što više izgrađuješ i nadopunjuješ sopstvenu ličnost. Treba da znaš da cijeniš sebe  svoj rad i da isto tako znaš da ga nagradiš.

Treba da naučiš da voziš auto i da stekneš dozvolu. Nebitno da li tvoj dragi vozi ili ne, on je totalno druga kategorija koja , vjeruj mi, zna da misli o sebi ma koliko ti to nepojmljivo zvučalo. Treba da znaš i koji strani jezik i još mnogo toga što se može naučiti na ovom svijetu. Znači budi što više samostalna, što više sposobna ali nemoj sve sama.

Jer, biti žena, je bolje nego biti muškarac. Ti i znaš i umiješ i možeš, ali ne moraš!

Aleksandra Bursać

Komentari

Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete