Iako mu mnogi osporavaju status pisca epske fantastike te njegove radove svrstavaju u neku blago izmijenjenu povijesnu fikciju, samo zato što ne piše tomove i serijale i nema bogate svjetove, Guy Gavriel Kay jedan je od najboljih pisaca moderne fantastike čijoj snazi pisane riječi malo koji drugi pisac može parirati.

On možda nema svjetove krcate brojnim narodima, njegove se radnje ne protežu na četiri kontinenta izmišljenog svijeta, nema prokletstva i drevnog zla koje se nadvija nad zemlju i obećanog spasitelja, ali ima likove čije se sudbine isprepliću vođene vještom rukom znalca tkalca i rečenice koje odišu ljepotom.

Nakon što je zaronio u svijet visoke fantazije svojom trilogijom Fionavarska tapiserija, poigravajući se s mitovima srednjevjekovne Evrope, Kay je stvorio svoj mali svijet alternativne, fantazijske verzije Evrope u koji je smjestio svoje naredne romane počev od izuzetno cijenjene Tigane.

Desetim romanom, Ysabel, Kay je odlučio odmaći se od žanra kojim je suvereno dominirao nekoliko godina i uroniti u vode urbane fantastike, ali ostajući vjeran sebi. I mada na prvu djeluje kao nešto što nije izašlo iz njegovog pera, Ysabel je sama srž Kayevog pisanja.

Smjestivši svoju Pjesmu za Arbonnu u fiktivnu verziju Provanse i Okcitanije, Kay se ponovo vraća tamo, ovaj put u onu stvarnu, te smješta svoju priču u Aix-en-Provence, mjesto veoma bogate prošlosti, područje krvave povijesti gdje su se istorije tri naroda ispreplele, Grka, Rimljana i Kelta. Tu je i planina Sainte-Victoire, toliko puta oslikana u djelima Paula Cézannea, za koju se ispostavlja da je bitna za samu radnju, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti. Jer tu je sve počelo i sve završilo.

Mladi Ned Mariner tipični je 15-godišnjak koji je tu u pratnji svog oca. Njegov otac je svjetski poznat fotograf na zadatku slikanja ostataka tamošnje katedrale. Međutim, susret s Kate, mladom američkom učenicom na razmjeni, u ruševinama katedrale i pronalazak kamene ženske glave njegov će život izvrnuti naglavačke uvlačeći ga u nešto na što niko nije spreman, avanturu koja ne pripada ovom svijetu.

Na tom mjestu, koje po riječima stranca s ožiljkom i nožem, “nije za djecu”, započinje jedna vrlo stara priča jer sasvim slučajno oni nabasaše na njen rub da bi se na kraju otkrilo da ništa nije bilo slučajno.

U Ysabeli Kay se poigrava sa svojim klasičnim motivima, izdajom, prijateljstvom, ljubavlju, izborima i posljedicama. Tu je i njegov klasični ljubavni trougao, kakvog možete pronaći u gotovo svakom njegovom romanu, kao i dualitet između ljepote i nasilja, ljubavi i mržnje.

Ovdje je taj trougao cikličan i vječan u svom postojanju. Traje skoro 3000 godina, a njegovi se učesnici rađaju iznova svake godine na noć Beltane kada se pale beltanske vatre, a granice između svijeta mrtvih i živih se brišu. Oni se reinkarniraju samo da bi ponovo umrli i nastavili taj svoj krug proklete ljubavi, gdje Ysabel svaki put izabere drugog ljubavnika, nekad stranca Grka, nekad Kelta, dvojicu koji se bore za njenu ljubav.

Ukoliko ste čitali njegove prethodne romane, prepoznat ćete sve te brojne detalje, njegovo poigravanje s keltskom mitologijom, sam Beltane koji se pojavljuje u Tigani te mnoge druge stvari. Čak ćete se susreti s nekim likovima iz Fionavarske tapiserije što Ysabel u jednu ruku čini spiritualnim nastavkom iste s obzirom na to da je Ned povezan s likovima iz Tapiserije.

Mada Ysabel ima spor ritam i ne liči na Kaya isprva, jer nema tu bogatih likova čije sudbine plete već je priča uglavnom ispričana tako da prati Neda, on vam ne dopušta da se odvojite od nje. Njegove rečenice su poput paukove mreže i što više čitate, više se petljate u njih i ne želite popustiti knjigu iz ruke. Opraštate mu čak i one rupe i poneke reakcije likova, pa i spori tempo nakon što dođete do kraja, jer Kay vas kupi poetičnim pisanjem i tapiserijom koju tako vješto istka na kraju.

Nažalost, Ysabel je malo nezgodan roman jer većina ljubitelja Kaya će reći kako nije ni blizu njegovih prethodnih dijela dok nije za preporučiti onima koji se tek upoznavaju s Kayem. Ovaj roman je nešto posebno. Ovo je Kay, ogoljen do kraja.

Ysabel je most koji povezuje sve Kayeve knjige i u njoj ćete pronaći sve romane koje je dosad napisao. Ovo je roman o odrastanju, ljubavi, prošlosti, izborima i posljedicama. O granici između dva svijeta, onog živih i onog mrtvih kao i o onoj drugoj koju Ned prelazi, iz dječaka u muškarca. Definitivno poseban roman kojeg treba pročitati ukoliko ste ljubitelj Kayevih djela, jer je sve ono što čini Kaya piscem kojeg volimo, samo u drugačijem obliku, dok za one koji to tek trebaju postati preporučujem da počnu s Tiganom ili Lavovima Al Rassana.

Mirnes Alispahić

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)