ŽIVOT U PARU I PRIJATELJSKI FLERT: Kako ne prijeći granicu i s prijateljem završiti u krevetu

Flert sam za sebe nije tema ovog teksta već prijateljstva izvan veze, no flert je ona situacija u koju ulazimo ako prijateljstvo izgubi jasne granice i dopustimo si ‘slobodu’ koju smo ‘kočili’.

Postoji život u paru. Može to biti brak, izvanbračna zajednica ili bilo koja druga vrsta partnerstva. Znamo da postoje razlike između svega navedenoga. No, postoji i nešto što spaja sve ove živote u parovima. Naime, parovi nisu samotni otoci u oceanu koji za života možda hoće, a možda i neće sresti neku osobu koja im  postane prijatelj.

Još je češća varijanta da u život u paru uđemo s postojećim prijateljima. Činjenica je da smo s tim ljudima proveli dobar komad života prije nego li smo našli svoju životnu luku.

Postavljanje granica

Situacija s kojim se počesto susrećem u svojoj praksi jest ona u kojoj povezanost u paru počinje nekako slabjeti i počinju se nazirati neke pukotine koje nisu bile vidljive za vrijeme zaljubljenosti u početku veze. Iskustvo klijenata kaže da se tada prvo okrećemo prijateljima ili prijateljicama. Ranjeni smo, vrlo često povrijeđeni i nekako nam je prirodno okrenuti se ljudima kojim vjerujemo. I tada se odnekud pojavljuje pitanje koje nam do tog trenutka nije bilo na obzoru – možemo li imati, ako govorimo o heteroseksualnim osobama, muško-ženska prijateljstva koja ostaju prijateljstva, a da u nekom trenutku ne prijeđu u nešto drugo?

Takav trenutak je upravo ranjivost zbog boli i patnje u matičnoj vezi. Koliko je lagano ili teško upustiti se (ili pasti) u zagrljaj prijatelja ili prijateljice kojima vjerujemo? I jest i nije!

Postoje istraživanja koja govore o tome kako flert podiže kvalitetu odnosa u paru. No, isto tako znamo da je flert vrlo rastezljiv pojam koji svatko od nas može razumjeti drugačije. I kao ideju i kao sadržaj. Flert sam za sebe nije tema ovog teksta već prijateljstva izvan veze, no flert je ona situacija u koju ulazimo ako prijateljstvo izgubi jasne granice i dopustimo si ‘slobodu’ koju smo ‘kočili’.

Zamislite scenu i kojoj  se povjeravate prijatelju ili prijateljici, izvlačite sve ono što vas muči u vezi, govorite o razočarenjima, boli i koječemu još, a ona vam, ili on stavi ruku na rame i kaže kako sve razumije. To zaista može biti izazovan trenutak. Glavom može proći ideja kako imate pravo na malo slobode i uživanja i kako taj ‘trenutak slabosti’ nema i neće imati nikakve veze bilo kojim drugim trenutkom vašeg života. No, nije tako. Sve što radimo danas, u ovom trenutku, imat će  neku posljedicu sutra. Ne moraju to biti razarajuće i nepodnošljive posljedice, no prate nas svaki tren od ‘trenutka slabosti’ nadalje.

No, postoje i prijatelji koji su tu zaista za nas kada nam je teško. Oni koji imaju jasnu granicu bez obzira koliko ih mi privlačili ili koliko nam oni u tom trenutku trebaju kao utjeha izvan granice prijateljstva.

Oni će nam pomoći ohladiti usijanu nam glavu, udariti nam i par ‘šamara“’ako je potrebno. A mi ćemo im to pustiti i biti ih zahvalni što naša slabost u tom trenutku nije dobila prostor za djelovanje. Bit ćemo im zahvalni što nas vole tako da nam postave granicu.

Vrijeme se ne može vratiti unazad

Sada je možda vrijeme postaviti pitanje kakav ste vi tip prijatelja ili prijateljice? Možete li stajati na svojoj granici, gledati u osobu do vas koja vas treba, koja vam se možda želi i prepustiti, a opet znati koje je vaše mjesto i ostati stajati na njemu. Bez da probijete njene, odnosno njegove i svoje granice? Da, nije to jednostavno. Iako će mnogi reći kako to nikada ne bi uradili, kako nikada ne bi prešli granicu prijateljstva.

Nema ništa opasno u činjenici da volimo svoje prijatelje i prijateljice i da oni vole nas. Nema ništa opasno dok na tu ljubav gledamo na sličan ili istovjetan način.

Onaj čas kada svoje potrebe stavimo ispred odgovornosti prijateljske pozicije stupili smo na klizav i nesiguran teren. Taj i takav teren će ubrzo unazaditi prijateljski odnos i učiniti ga teškim, neizvjesnim.

Ostat će neizgovorena očekivanja i, vjerojatno, žaljenja. Vrijeme se ne može vratiti unazad, kao niti perje koje je izbačeno kroz razderanu jastučnicu. Kada jednom izađe – to bude nepovratno. Trebali bismo jako puno vremena; mjeseci, pa možda i godina kako bismo vratili stvari u prvobitno stanje. No, ako bismo i uspjeli vratiti ‘perje’ nazad u jastučnicu to bi značilo kako smo sve to vrijeme pokušavali popraviti nešto, a ne razvijali prijateljski odnos.

I jedno i drugo su aktivnosti. Na svakome od nas je odgovornost koju aktivnost ćemo izabrati.

Nataša Barolin Belić i Sandro Belić

Komentari

Živim.hr

Naša je misija kroz koristan, stručan, aktualan i zanimljiv sadržaj nadahnuti donošenje pozitivnih životnih odluka te promjenu paradigme ‘moram’ u ‘želim’ živjeti zdravo.

You May Also Like