Još jedna magična noć

Sjedim kraj prozora gledajući u veliko plavo prostranstvo, koje se, čini mi se, prostiralo u nedogled. Jezero ispred sebe sinoć nisam ni promotrila kako treba, ali sada je izgledalo kao iz najljepše ruske simfonije. Jutarnje  zrake sunca su ga umivale, a ono njemu uzvraćalo potrebnu svježinu. Bilo je prilično hladno jutro, a i sami dani koji su se redali iza nas dozvoljavali su kupanje samo jezerskim patkama. One su lagano, još od jutra plivale tražeći svoj današnji plijen.

Bilo je zaista rano, no noć iza mene bila je svijetlija od najsvijetlijeg dana, vodeći me budnu kroz svoje tajne čarolije. Ispijala sam već drugu kafu diveći se prirodi ispred sebe, a njeno prostranstvo uvijek me asociralo na daljinu. Daljine sam se najviše bojala trenutno.

On je ležao na krevetu, još uvijek u istom položaju u kojem sam ga ostavila, dok sam se trudila da ga ne probudim, a u isto vrijeme izvučem iz njegovog zagrljaja. Držao me čvrsto, kao da me nije želio pustiti, a morao je. Naučila sam se biti sretna gledajući ga dok spava, a pomisao da će se to jako brzo promijeniti tjerala me da unutar sebe vrištim, satima ćuteći.

Mi smo bili bliže nego ikada, jako sretni, a tugu smo skrivali sa milion plašteva. Nekad je on bio bolji u skrivanju, a nekada ja. Nisam željela da mu s njom otežavam životnu odluku. Ali strah nismo mogli sakriti. On je izbijao iz svake pore, čas moje, čas njegove.

Odjednom je svaki moj prijatelj, sad kad odlazi potencijalna prijetnja, a ja se uhvatim kako su mi sada sve one Španjolke, koje su mi nekada slovile kao najljepše žene, prosto samo brinete, preplanulog tijela, koje peskaju dok pričaju. Sad sam napokon znala da li ga muči pomisao da me ostavlja nekome drugom. Sva dotadašnja prikrivena ljubomora, sva nježnost isplivale su na površinu, gušeći ponos u svojim dubinama. Voljela sam ga! Osjećala sam udarce srca u grudima jače no ikada, i nisam znala kako ću da se nosim s njim onda kad ga više ne mognem zagrliti kad me strah od života okupira, a samoća se pomješa sa čežnjom.

Otvorila sam prozor da izlazi dim cigarete. Svježina je u velikom valu okupirala sobu. Jeza je prošla moje tijelo. Krenuh prema njemu da ga pokrijem. Ležao je u boksericama koje sam mu nekada poklonila, nakon jedne svađe. Tad sam pokušala da ga nasmijem i pokažem kako mu je ljutnja ravna tinejdžeru jako malog samopouzdanja, što se nikako nije uklapalo s njim. Na njima je bio nosorog, a ispod je pisalo “imam veliki rog”. Nasmijala sam se dozivajući sjećanja.

Za trenutak sam se predomislila, ugasila cigaretu, bježeći ispod pokrivača. Lagano sam se privlačila bliže njemu, upijajući njegovu toplinu. Gorio je. U isto vrijeme  gorila sam i ja od želje da ga probudim, da zajedno prkosimo svježini, no zadovoljila sam se njegovim toplim dahom na svom vratu. Nisam ga željela buditi, jer noć je trajala do jutra, dok nije zaspao sa mojom glavom na svojim grudima, mrseći moju već raščupanu kosu. No ja nisam mogla da spavam. Misli su se rojile i nisu dale snovima ni blizu. Ali jutro je svojom magijom uzvratilo povjerenje, gravirajući se duboko u sjećanje.

Osjetila sam lagani ugriz na uhu, zatim poljubac i šapat:

“Želim da pođeš sa mnom!”

Moje tijelo se u trenu zaledilo. Da li od straha ili sreće još uvijek ne znam odgovor.

Pipi

Komentari

Pipi

Pipi je dijete u tijelu žene, koja od stvarnosti najčešće bježi ka papiru i olovci. Nekada veliki filantrop, sada svu svoju ljubav usmjerava ka životinjama, jer kako kaže: " I one su samo žrtve ljudskog djelovanja, a u njima nema ništa destruktivno." Avanturističkog je duha, voli ono malo neiskvarenih ljudi, voli noć i zvijezde, dobro vino, umjetnost pa se često "nafura" kako zna da piše. Ako ste radoznali onda slobodno provirite i testirajte ju!

You May Also Like