Slikar koji posmatra daltonistu

Pjevač benda koji je bio angažovan na zabavi obavijesto je prisutne da je sljedeću pjesmu koju će otpjevati, Faruk naručio za svoju djevojku. Uzeo je gutljaj pića i namignuo svojoj partnerici koja je sjediila sama pored bine kao kuče koje čeka svoga gospodara.

Zatim je uz pratnju benda zapjevao; “Ako znaš bilo što”.

Djevojka kojoj je Faruk posvetio pjesmu nije njegova djevojka. Ona je njegova supruga više od deset godina. Ona je i njegova djevojka. I prijateljica. I ljubavnica. Supruga. Ona je žena kojoj je on sve svoje snove prepisao u nasljedstvo. Ona je melodija koju on čuje u otkucajima svog srca koje ne kuca iza rebara, nego u jagodicama pristiju dok je grli. Zajedno su nestvarni ritam. Oni postoje jedno u drugome. Koraci im stvaraju isti zvuk. Oni su pobjednici u svakoj borbi sa strahovima. Njihova ljubav je pohranjena u datoteci koja se ne može izbrisati.

Djevojka. Faruk je znao da ta riječ nije slučajno zalutala u rječnik pjevača. Zalutala je zato što Faruk i njegova supruga nisu džeparosi ljubavi.

Njihova ljubav je poput gozbe na toj zabavi.

Cijelu noć su plesali i izmišljali svoje koreografije. Njihov smijeh je odzvanjao i grlio sve prisutne. Grlili su se jako. I ljubili nježno. U njima ništa nije bilo prosječno. Ona se zavodljivo smješkala na njegove komplimente. On je uživao u njenom šarmantnom osmijehu. Tražio je njene dlanove, ona je otkrivala njegove usne. Udisao je njen miris i zaplitao ruke u njenu kosu. Zatim joj je sklanjao pramen kose sa lica na nevjerovatan način. Toliko nevjerovatan da u tom trenutku pomisliš da je to najvažnija stvar na svijetu.  Možda po protokolu ta zabava nije bila njihova, ali oni su je napravili svojom.

U zanosu plesa uz pjesmu koja je pjevana samo za njih dvoje on joj je rekao: “Držim te za riječ.”A ona njemu prošaputala: “Nemoj za riječ, drži me za ruke.”

I zavodljivo se nasmijala gledajući ga pravo u oči. Onda je lice stavila na njegovo rame uz vrat. Uzdišući od ljepote.

Pjevača je zbunilo to što Faruk i njegova supruga nisu izgubili svjetlo u sebi. Svjetlo koje iznutra ozaruje ljubav. I zato je upotrijebio riječ djevojka. Njemu je bilo nezamislivo da se tako ponašaju ljudi koji su više od deset godina u braku. Jer se tako ponašaju parovi samo na početku veze. Riječ djevojka je dospjela u njegov rječnik zato što je postalo normalno da kada si više godina u braku tragovi smijeha, poljubaca i plesa su izgubljeni. Tada je šutnja izučena. I vlada konfuzija, osjećaj izgubljenosti i razočarenja. Pažnja je rijetkost, ali su kritike, uvrede i visoki tonovi svakodnevnica. Kada si više od deset godina u braku za neke ljude je sasvim normalno da si izmučen vlastitom stvarnošću.

Pa se privij tik uz mene i zapjevaj. Ako znaš bilo što.

“Sada ide jedna pauza za bend, a DJ će preuzeti muziku.” – rekao je pjevač i sišao sa bine. Sa ostalim članovima benda se pridružio usamljenoj djevojci za stolom.

Kada je počela muzika koju je DJ puštao sa sagnutom glavom ka ramenu i priklještenom slušalicom na jednom uhu za Faruka i njegovu suprugu ludilo je tek počelo. Fatali su ritam nogama i rukama i njihali kukovima. Njihova energija je napravila takvu atmosferu da su svi ustali i zaplesali s njima. Faruk je povukao suprugu za ruku, zatim je podigao iznad glave i okretao je. Ona je žmirila i dozvoljavala strujanju zraka da je zarobi u osmijehu. Nakon piruete, kada je Faruk spustio svoju suprugu, ugledao je pjevača kako telefonom snima taj prizor.

Pogledao ga je kao slikar koji posmatra daltonistu.

Amina Mašić

Komentari

Amina Mašić

Zaposlena sam u Svijetu mašte. Radnog iskustva imam cijeli svoj život. Izbjegavam ljude koji mi govore da živim u dva svijeta: realnosti i mašti, jer oni ne primjećuju da ja živim svoju maštu u njihovoj realnosti. Počela sam pisati kao djevojčica ispod kuhinjskog stola po pločicama. Nastavila sam na snijegu granom, na zamagljenom ogledalu poslije kupanja, na prozorima prstima, na plaži po pijesku, u rokovniku kojeg nosim sa sobom. Pišem i kada zaboravim rokovnik, po svojim rukama. Pišem i kada sam sretna i kada me boli. Pišem i kada dišem i kada ne dišem punim plućima. Nemam granice ni u čemu. Jedem neograničeno, a mršava sam k'o grana. Slušam neograničeno muziku, a još nemam svoju pjesmu, Čitam neograničeno, a još nemam izdvojenu najdražu knjigu. Učim neograničeno, a uvijek postoji nešto što ne znam. Pišem neograničeno, a nikako da zapišem sve.

You May Also Like