Pjevač benda koji je bio angažovan na zabavi obavijesto je prisutne da je sljedeću pjesmu koju će otpjevati, Faruk naručio za svoju djevojku. Uzeo je gutljaj pića i namignuo svojoj partnerici koja je sjediila sama pored bine kao kuče koje čeka svoga gospodara.

Zatim je uz pratnju benda zapjevao; “Ako znaš bilo što”.

Djevojka kojoj je Faruk posvetio pjesmu nije njegova djevojka. Ona je njegova supruga više od deset godina. Ona je i njegova djevojka. I prijateljica. I ljubavnica. Supruga. Ona je žena kojoj je on sve svoje snove prepisao u nasljedstvo. Ona je melodija koju on čuje u otkucajima svog srca koje ne kuca iza rebara, nego u jagodicama pristiju dok je grli. Zajedno su nestvarni ritam. Oni postoje jedno u drugome. Koraci im stvaraju isti zvuk. Oni su pobjednici u svakoj borbi sa strahovima. Njihova ljubav je pohranjena u datoteci koja se ne može izbrisati.

Djevojka. Faruk je znao da ta riječ nije slučajno zalutala u rječnik pjevača. Zalutala je zato što Faruk i njegova supruga nisu džeparosi ljubavi.

Njihova ljubav je poput gozbe na toj zabavi.

Cijelu noć su plesali i izmišljali svoje koreografije. Njihov smijeh je odzvanjao i grlio sve prisutne. Grlili su se jako. I ljubili nježno. U njima ništa nije bilo prosječno. Ona se zavodljivo smješkala na njegove komplimente. On je uživao u njenom šarmantnom osmijehu. Tražio je njene dlanove, ona je otkrivala njegove usne. Udisao je njen miris i zaplitao ruke u njenu kosu. Zatim joj je sklanjao pramen kose sa lica na nevjerovatan način. Toliko nevjerovatan da u tom trenutku pomisliš da je to najvažnija stvar na svijetu.  Možda po protokolu ta zabava nije bila njihova, ali oni su je napravili svojom.

U zanosu plesa uz pjesmu koja je pjevana samo za njih dvoje on joj je rekao: “Držim te za riječ.”A ona njemu prošaputala: “Nemoj za riječ, drži me za ruke.”

I zavodljivo se nasmijala gledajući ga pravo u oči. Onda je lice stavila na njegovo rame uz vrat. Uzdišući od ljepote.

Pjevača je zbunilo to što Faruk i njegova supruga nisu izgubili svjetlo u sebi. Svjetlo koje iznutra ozaruje ljubav. I zato je upotrijebio riječ djevojka. Njemu je bilo nezamislivo da se tako ponašaju ljudi koji su više od deset godina u braku. Jer se tako ponašaju parovi samo na početku veze. Riječ djevojka je dospjela u njegov rječnik zato što je postalo normalno da kada si više godina u braku tragovi smijeha, poljubaca i plesa su izgubljeni. Tada je šutnja izučena. I vlada konfuzija, osjećaj izgubljenosti i razočarenja. Pažnja je rijetkost, ali su kritike, uvrede i visoki tonovi svakodnevnica. Kada si više od deset godina u braku za neke ljude je sasvim normalno da si izmučen vlastitom stvarnošću.

Pa se privij tik uz mene i zapjevaj. Ako znaš bilo što.

“Sada ide jedna pauza za bend, a DJ će preuzeti muziku.” – rekao je pjevač i sišao sa bine. Sa ostalim članovima benda se pridružio usamljenoj djevojci za stolom.

Kada je počela muzika koju je DJ puštao sa sagnutom glavom ka ramenu i priklještenom slušalicom na jednom uhu za Faruka i njegovu suprugu ludilo je tek počelo. Fatali su ritam nogama i rukama i njihali kukovima. Njihova energija je napravila takvu atmosferu da su svi ustali i zaplesali s njima. Faruk je povukao suprugu za ruku, zatim je podigao iznad glave i okretao je. Ona je žmirila i dozvoljavala strujanju zraka da je zarobi u osmijehu. Nakon piruete, kada je Faruk spustio svoju suprugu, ugledao je pjevača kako telefonom snima taj prizor.

Pogledao ga je kao slikar koji posmatra daltonistu.

Amina Mašić

Zaposlena sam u Svijetu mašte. Radnog iskustva imam cijeli svoj život. Izbjegavam ljude koji mi govore da živim u dva svijeta: realnosti i mašti, jer oni ne primjećuju da ja živim svoju maštu u njihovoj realnosti.
Počela sam pisati kao djevojčica ispod kuhinjskog stola po pločicama. Nastavila sam na snijegu granom, na zamagljenom ogledalu poslije kupanja, na prozorima prstima, na plaži po pijesku, u rokovniku kojeg nosim sa sobom. Pišem i kada zaboravim rokovnik, po svojim rukama. Pišem i kada sam sretna i kada me boli. Pišem i kada dišem i kada ne dišem punim plućima.
Nemam granice ni u čemu. Jedem neograničeno, a mršava sam k’o grana. Slušam neograničeno muziku, a još nemam svoju pjesmu, Čitam neograničeno, a još nemam izdvojenu najdražu knjigu. Učim neograničeno, a uvijek postoji nešto što ne znam. Pišem neograničeno, a nikako da zapišem sve.

Komentari