Sutra ćeš…

Da me pitaš čime bih se htjela baviti, rekla bih ti – svime!

Želim učiti španjolski, gledati crno-bijele filmove, čitati romane i pisati vlastite knjige, kuhati razne specijalitete i provoditi večeri sa dragim ljudima uz kolače i crno vino.

Moj mali balon od sapunice raspukne se svake večeri kad namještam alarm za iduće jutro i s bolom u očima od konstantnog zurenja u mobitel pokušavam ukrasti nekoliko sati sna.

Poznato ti je? Ma nemoj, kakva slučajnost!

I ti se želiš probuditi ujutro bez podočnjaka, popiti kavu ili čaj, pojesti zobene pahuljice ili kroasan i otići u nove pobjede nasmijan?

I ti želiš doseći dnevni cilj na Duolingu da te ne mora opomenuti svaki dan da odvojiš SAMO 5 minuta i ponoviš one njemačke riječi koje uporno odgađaš?

Knjiga koju već mjesecima želiš pročitati već je skupila dobar sloj prašine a stoji ti na noćnom ormariću pored uzglavlja. Samo 5 minuta prije spavanja ti treba da pročitaš jedno poglavlje.

Mandarine na stolu već trunu, nitko ih ne jede – sutra ćeš, danas ćeš radije otvoriti čips. Tenisice za trčanje, najnoviji model, još mirišu po dućanu jer ni danas neće biti ništa od trčanja. Hladno je, imaš mengu, pao je dogovor za kavu, moraš napisati seminar za faks – kako da danas trčiš, pa sutra ćeš.

Možda ti se čini da su to sve ciljevi za budale, pa da ti se trči trčao/la bi, jasna stvar.

Ali to je samo početak. Početak ružnog kruga koji rezultira nezadovoljstvom. Ne okolinom već samim sobom.

Kako je Maja predala seminar na vrijeme a bila je vani u subotu?
Kako je Luka uštedio novac za novi auto?
Nisu čekali sutra.

Sutra je prava bajka za budale, sutra može doći ali i ne mora, u konačnici taj Sutra je jedan Godot, svi ga čekaju ali on ne dolazi. Ne, Sutra nije na kalendaru, na kalendaru je Utorak ili Petak, a Sutra je onaj koji se nalazi upravo kraj tebe ali ne obraćaš pažnju na njega, pa nije još Sutra, stigneš, jebiga, o tome ćeš misliti – sutra.

Vrijeme teče a mi ga najčešće nismo ni svjesni jer mislimo da za sve ima vremena.

Da, imam vremena naučiti španjolski, proputovati svijet, pročitati sve romane čije naslove gomilam po raznim bilježnicama, rokovnicima i planerima za sutra.

Da, imaš vremena promijeniti posao, upisati plesni tečaj, izlaziti na spojeve, učlaniti se u teretanu, obilaziti gradske muzeje, naučiti kuhati, obnoviti kontakte sa starim prijateljima…

Sve u čemu uživaš je jednostavno spremljeno u ladicu, a ključ zagubljen negdje u ostacima pizze jer ti se nije dalo kuhati, ili među prljavim čarapama jer ti se opet nije dalo uključiti perilicu rublja. Zamijenjeno je tvrdokornom boljkom zvanom Sutra.

Ponekad je samo potrebno zastati, pogledati stare fotografije, otići na onu plažu gdje ti je ostavljena mladost, popiti čašu vina koja te podsjeća na sve lijepe dane koji su bili provedeni sa dragim ti ljudima.

Potrebno je ponovno pojesti onu čokoladu koja ti je uvijek služila kao nagrada poslije mukotrpnog dana, upaliti playlistu iz srednjoškolskih dana i sjetiti se one male, krhke osobe koja je samo htjela odrasti kako bi mogla ostajati vani do sitnih jutarnjih sati i kako bi mogla jesti u krevetu a da joj majka ne viče da krevet služi za spavanje a ne za jelo.

Ta osoba je imala ciljeve, ta osoba je htjela postati liječnica, zubar ili policajka.

Razlika između tebe iz prošlosti i tebe iz sadašnjosti je da je osoba iz prošlosti jedva čekala sutra kako bi mogla ostvariti svoje ciljeve jer joj se žurilo, žurilo joj se da ostvari svoje snove.

I zato, ne čekaj Sutra, kreni danas. Neka ti svako jutro bude jedan korak bliže ka ostvarenju vlastitog cilja. Sutra će svakako doći, ali tebe jednom neće biti da ga dočekaš.

Sara Matijević


S obzirom da mi je ovo prvi članak na APortal-u, evo par crtica o meni:

Ja sam Sara, studentica sociologije i etnologije i antropologije, najčešće vedre naravi, sklona maštanju i pretjeranom brbljanju. Obožavam čitati i pisati, nažalost više čitam nego što se bavim pisanjem. Volim se smatrati djetetom ravnice u kojoj sam provela veći dio života, ali djevojkom mora gdje provodim dvadesete lutajući plažama pa zato bez problema dajem sve čizmice i pulovere u zamjenu za vječno ljeto i haljinice.😊

Komentari

Sara Matijević

Studentica sociologije/etnologije i antropologije, zamijenila zelenu ravnicu sa kamenom, kršem i maslinom (a najviše plažama i prekrasnim morem). Mijenjam sve zimske pulovere i snjegoviće za 30 u hladu, pijesak pod prstima i vječno ljeto. Također, pišem, čitam, scrollam, lajkam, taggam, fotkam, a najviše obožavam provoditi vrijeme s ljudima koji čine da zaboravim virtualni svijet.

You May Also Like