Tvoje je lice anđeosko ali izdaju te oči. – rekao si mi jednom prilikom. Sjećam se da sam se smijala i da me silno zabavljalo što misliš da me možeš tako lako pročitati.

Dugo smo igrali taj ples. Ja sam bila leptir a ti vatra što je polako tinjala. Bojala sam se prići previše blizu da se ne opečem i da mi ne polomiš krila. U nekom trenu, igra se izmijenila. Umjesto leptira i vatre, postali smo dvije pantere. Kružili smo jedno oko drugog, ne skidajući pogled. Napetost među nama druge je i mamila i plašila. Znali smo da u nekom trenu moramo prestati kružiti i da mora doći do sudara kometa.

A kad smo se konačno sudarili i svemir je zadrhtao. Toliko dobri zajedno, toliko gladni jedno drugog, svak u svom kutku galaksije. Često sam nas sanjala. A ponekad sam samo željela da budeš tu i da naša isprepletena tijela iz mog uma otjeraju sve demone koje sam s godinama skupila…

Tu noć probudila sam se iz košmara. Prazan krevet i natopljene plahte u meni su probudile bijes. Ustala sam i mokru kosu podigla i vezala kopčom… skinula posteljinu i bosa prošetala po hladnim pločicama koje su škripale. Ali osim duhova iz mojih snova nitko to nije mogao čuti.

Stala sam pod tuš, sklopila oči i čekala da kapljice vode umire moje tijelo.

Iz njega je, baš kao i sad izbijala želja.

Ponovno sam te bila gladna. Gladna kao da te nikada nisam okusila, kao da nikada nisi prstima klizio po mojoj koži i kao da me nisi uzimao životinjski.

Nedostajalo mi je to. U meni se otvarao bezdan potrebe.

Klizila sam prstima po trbuhu, osjećala sam kako mi se krute bradavice pod mlazom vode što mi miluje tijelo baš kao što to radiš ti… ali nije isto.

Ti to radiš drugačije. Priđeš mi s takvom silinom, takvom vatrom u pogledu i držanju da u meni sve u trenu pojuri do ivice ekstaze.

Pali me tvoj dah. Tvoj glas. Tvoja pojava. Pali me sama pomisao da ćeš ući u mene i zabijati se jako i brzo, do granice bola.

Pali me i pomisao da te gledam… sada i ovdje, pod ovim tušem, kako o zid pritišćeš neku drugu i jebeš je kao životinja, bez trunke emocije. Samo zadovoljavaš potrebu tijela da utaži glad.

Ni ne vidiš je, dok mene proždireš pogledom i čekaš da te dovede do ruba pa da me povučeš k sebi i daš mi znak da se spustim na koljena i stavim te tako nabreklog u usta, da obližem tvoje sokove dok svršavaš.

A onda te gladna pratim pogledom dok izlaziš iz kupatila i vičeš – čekam vas na krevetu.

Pa te obje poslušno pratimo, tako željne tvog tijela.

Vadiš aparat i govoriš joj da me ljubi, da me zadovolji dok ti promatraš tu igru dvije potpune strankinje kako jedna drugoj gase glad – za tobom, a kad kroz objektiv aparata primijetiš da grizem usne za rubu ludila,  ustaješ, povlačiš je s mene  i uzimaš me kao što nikad nisi… svjestan da svršavam od samog osjeta tebe u sebi.

Tren zatim pališ cigaru, vadiš novac i ispraćaš nasu gošću u noć.

– ovo je bilo tako dobro ljubavi. – šapneš mi na uho dok ja grizem usne i očima promatram to tvoje predivno tijelo.

– još gladuješ? – pitaš a ja ti odgovaram poljupcem.

Tu noć, ispisali smo nebo zvijezdama eksplozija naših tijela.

…a onda sam otvorila oči. Voda je i dalje mazila moje tijelo a ja sam jurnula iz kupatila do telefona, okrećući tvoj broj…

  • Ljubavi, želim da nešto uradimo skupa…
  • Što si to opet zločesto smislila?
  • Svidjet će ti se… obećajem. – predem a ti se smiješ i slušam kako se trudiš duboko disati.
  • Nešto ti teško pada? – podbadam.
  • Dođi, pa saznaj. – glas ti je sad posve promukao.
  • Sutra u ovo doba. – šapnem.
  • To je vječnost. – odgovaraš.
  • Znam, ali uvijek možeš da me jebeš u snovima. – izgovorim uz smiješak i prekidam.

Tren zatim na zaslonu mobitela titra poruka: „Poigraj se i snimi za mene…“

Gad ne zna, koliko ga obožavam.

M. Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Čitaj još...

Komentari