Tridesete kao sinonim za “prohujalo s vihorom”

Postalo je nekako moderno da žene – ženama govore da su glupe, da ih javno prozivaju, vješaju po društvenim mrežama i blogovima, javno iznose pikanterije iz intimnog života svojih nazovi prijateljica i da od svega toga još naprave i biznis!

A sve pod motom – dat ću ja vama primjer kako ne valja živjeti, jer ja sam si ultra cool i fansy blogerica / influencerica pa mi se može!

E zajebi mala!

Prvo nemaš ti pojma o životu, jer previše generaliziraš. Nemaš pojma ni o ženama a ni o muškarcima jer si oba spola, podijelila u neke samo sebi razumljive stereotipe i još ih kategorizirala kao glupače i jadnice (žene) i ološ iznad 35-e (muškarce).

I tko bi te pobogu mogao shvatiti ozbiljno?

A sve pričajući priču o nekoj „Frendici Ani“ koja je zaglibila kao i većina tridesetogodišnjakinja u lošoj vezi iz koje ne zna izaći van, jer se kao boji samoće.

Ljudi ostaju u lošim vezama jer im treba vremena da shvate da zaslužuju bolje!

Ne boji se ona samoće (ako dotična uopće postoji), ona samo trenutno ne vjeruje da može bolje i to se neće promijeniti samo zato što ti otvoreno napadaš tipa s kojim je ona i još joj sugeriraš da je glupa (po čemu nisi ništa bolja od tipa koji je iskorištava i vrijeđa), samo ti imaš stav da ti to smiješ jer si joj frendica.

Zajeb – ne smiješ! Ni ti ni on. I u trenutku kad ona to shvati, vi ste oboje bivši. I on sa svojim kretenizmom i ti sa svojom lažnom dušobrižnosti.

Počelo me užasno smetati to napadanje tuđih životnih izbora. Ni meni se ne sviđaju svi momci mojih frendica, jednako kao što se vjerojatno ni ja ne sviđam njima, ali mi nikada nije palo na pamet miješati se u nečiji odnos.

Uvijek sam bila tu, podrška i rame za plakanje, nikada nisam nijednoj frendici rekla – Trebaš ga ostavit jer on nije za tebe.

Halo, tko to radi?

Osobno iskustvo kao lekcija koja mi je pomogla da rastem

S druge sam strane i sama bila u užasnoj vezi i svi su oko mene pokušavali upaliti crveni alarm, ali nije uspijevalo, ne dok to nisam shvatila sama, a onda sam  i sama okončala taj odnos. Nije me bilo briga što sam tad već imala 31 godinu niti sam se zamarala nekim „biološkim vlakovima što prolaze“. Ljudi koji su me napadali i solili mi pamet, konstantno nasrćući na moj život i odabir partnera, jednako su kao i on dobili pedalu iz mog života. Ne zato što sam imala potrebu braniti ionako propalu vezu, već zbog toga što nisu znali granice, nisu me poštovali kao osobu i uzimali su si previše slobode.

Nitko to nema pravo.

Moja propast je samo moja, jednako kao i moja sreća. Obje su lekcije nešto što svaka osoba treba svladati sama, a pravi prijatelj će točno znati granice koje ne smije prijeći! I znat će točno gdje prestaje rame podrške i savjeta i počinje zabadanje u tuđi život.

Tridesete kao sinonim za “prohujalo s vihorom”

Konstantno se kroz blog natpise i kolumne proteže slika žena i muškaraca kojima je u 30-ima prošao vlak. I dok se o njima priča u fazonu „kakti još uvijek mladog mesa“, opet ih se marginalizira i suptilno nabacuje da su stari i nerealizirani ako u „tim svojim godinama“ nisu u braku ili barem stalnoj vezi.

Ženama se lijepi etiketa da su jalove, stare cure kojima bježi biološki voz (i ostala prijevozna mašinerija) a o frajerima se priča, kao o zahodskim školjkama u maniri da su svi posrani, ako nisu zauzeti,  a i ovi zauzeti, kao da su u tridesetima oduzeti. Pitam se kako onda neki likovi sa 70+ još uvijek uspijevaju napraviti bebolinca?

No kao žena u ranim tridesetima, koja je od nedavno „sretno sparena“ s jedinom isto tako markantnim 30+ likom (pa sad oboje spadamo pod društveno podobne) mogu reći da pravi život, dobar seks, realiziran odnos, ali i život sam po sebi počinje zapravo tek u tridesetima.

Glave su još svježe i pune ideja i ludorija, a prošla je djetinja balavost. Sve veze i vezice i dječje bolesti istih smo već probali i prerasli i sad opušteni i zadovoljni u svojoj koži, živimo život punim plućima. I ne samo on i ja, već mnogo ljudi naših godina koje poznajem i koji se godinama ionako ne zamaraju, jer takve gluposti još služe samo pojedincima za prodaju loših blog tekstova.

Ljubav nema veze s godinama.

Ona se jednostavno dogodi.

Bilo kad i bilo gdje i bilo kome.

Nekad je ona divna i krasna i savršena, a nekad je ona životna lekcija koju treba savladati. Neki je savladaju tako da je se nikad ne oslobode i provedu svoj život s nekim s kim su istinski nesretni. Oni uvijek imaju svoje razloge zašto i tu se ne može ništa. Ne moraš ih gledati ako te to boli, udaljiš se, ali ne možeš ih ni javno ismijavati, jer ne hodaš u njihovim cipelama i ne možeš znati njihove razloge.

Nemoj misliti da znaš što se događa drugima, jer ne znaš!

Ljudi si uzimaju za pravo pretpostavku da znaju što se događa u tuđa četiri zida, ali nemaju pojma.

Odnos između dvoje ljudi – je odnos između dvoje ljudi.

Ako se međusobno ne mlate do neprepoznatljivosti, nemaš što urgirati, osim pružanjem utjehe i podrške i slušanjem, dok ti osoba na glas priča što je boli. Jer dok to izgovara, postaje svjesna da mora nešto mijenjati.

Ako se međusobno biju, onda opet ne ulijećeš u ring, (jer jebeno čuvaš vlastitu glavu) nego nazoveš murju pa neka ih oni razdvajaju po službenoj dužnosti.

I ne govoriš ljudima da njihova sreća ovisi o njihovim godinama, niti ih dijeliš u skupine.

Živiš svoj život i bereš svoju brigu.

Ostalo te se koka – ne tiče.

Svaka sličnost sa stvarnim likovima, posve je i neupitno – namjerna.

 

Marija Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)

You May Also Like