Stigli smo doma.

Sad ću se napokon malo odmorit’. To sam barem imala u planu. Gledajući iz sadašnje perspektive, nije mi jasno kaj je u tih prvih mjesec dana bilo teško? Istina, imala sam krater među nogama, šavovi peku…

Odlučila sam ne gledat još kakva je situacija ‘dole”, a i bilo me frka imalo raširit’ noge. Pomisao na drugu bebu mi je sad bila smiješna jer, nema šanse da se seks-am više! Taj čin me i doveo tu di jesam. Na kauču, u polu-bočnom položaju, provela sam cca. dva tjedna. Do potpunog oporavka prošla su još dva. Porod mi nije ostao toliko u sjećanju kao “strašan”, makar je trajao i bolio u vražju mater, to sam očekivala. Oporavak od mjesec dana mi je bio nepoznanica. Šta se imaš toliko oporavljat’? Uh..


Cijelu trudnoću sam uspijevala izbjeći hemeroide, ali kad vam sat vremena govore: “tiskajte k’o da kakate”, jasno je da će se neki “shit” i desit’. A neki i neće. Dva tjedna iza poroda, ja još nisam obavila veliku nuždu. U bolnici su nas rodilje savjetovali da, iako nismo obavile, slažemo doktorima da jesmo, jer inače nema doma. Sad je već to predug period i lovi me panika. Jogurti, suhe šljive, “donatica”, čepići, ništa nije imalo efekta. Dok jedan dan nisam to sve izmiješala s kavom. Jao veselja!

Službeno je počeo moj period života gdje se veselim kakici.

Koliko se puta poveo razgovor o konzistenciji unutrašnjosti bebine pelene ne želim ni reć’ jer ćemo ispast’ luđaci. Al’ tak’ je to kad si “friški roditelj”. Brineš se oko “gluposti”, kad pogledaš na sat ne vidiš vrijeme, nego koliko je minuta prošlo od zadnjeg dojenja/bočice, kad suviše mirno spava provjeravaš da li diše uopće.

Sjećam se tih prvih dana, gledali smo filmove navečer kad bi beba zaspala, i po nekom ritmu kojeg je do tad već stvorila, znali smo da možemo očekivat’ buđenje za cca dva sata. Oboje ne znamo o čemu se radilo jer smo većinu vremena gledali u babyphone. Za svaki slučaj ako ga ne čujemo. Pola metra od nas. Zanimljivo je kako neke stvari očekuješ od roditeljstva pa ti se desi sušta suprotnost. Nisam imala puno očekivanja (osim da će mi popit’ sve živce, a ulaskom u pubertet dovest do ludila). Šalu na stranu, očekivala sam da ćemo bebu uklopiti u naš raspored.

Zajeb samo takav! Jedina pretpostavka koju sam imala vezanu za roditeljstvo pala mi je u lokvu vode. Ja sam bila ta koja se morala prilagoditi bebinom tempu i potrebama. Kad je gladna, moraš joj dati jesti. Kad se dere, nunaj, nema ti pomoći. Spavalo ti se, bila bolesna, šivane minđe ili rezanog trbuha, nema odgađanja. To mi je najteže palo. Ono ponašanje od prije djeteta kad bi došla doma s posla i zatekla nered pa legla odmorit misleći: “kasnije ću” ili “budem sutra”, sam mogla zaboravit’. S bebom nema odgađanja. Nema sutra ću. Tri ujutro je i plače. Nosi, mazi, pjevuši, k’o me pita jel mogu. Nema mogu, moram. Al sve to izduraš jer to je ljubav neopisiva. Upoznaješ novo biće o kojem ne znaš ništa osim da je plod ljubavi, a iz ljubavi se samo ljubav može izroditi. (Koliko ljubavi u jednoj rečenici!)

Brzo nam je stigla i najbolja patronažna sestra na svijetu.

Okupala je i izvagala bebu, porazgovarale smo o porodu, mojim osjećajima, stvarno duša od žene. Posebno ju volim jer me oslobodila brige oko bebinog pupka. Jao kako smo mi znali blejat’ u taj smotuljak, ne znajući s koje strane ga primit, kako očistit, zamotat, uf! Imamo sreće pa je otpao nakon tri dana!
Bebu prvih mjesec dana nismo ni vadili iz “jastuka” osim za presvlačenje. Bila je tako krhka, niti tri kilograma teška, a garanciju nikakvu uz nju dobili nismo. Niti upute. 
Noćna hranjenja mi i nisu toliko teško padala, osim samog čina buđenja. Ne, Nina, novorođenčad se ne budi sa gu-gu, ga-ga, nego urlanjem iz sveg glasa! (razmišljam o privatnoj tužbi svih filmova i serija koje su mi usadile taj mit)
Također, naivno od mene, usprkos svim mojim pokušajima da ponovi bar jedan samoglasnik zamnom, ona me samo blijedo gledala.
I to je ono što male bebe rade. Jedu, spavaju i plaču. Prvi osmijeh ću morati pričekati. Prvo mama ću morati pričekati.
Nestrpljiva po prirodi, u ovom ću iscekivanju uživati, već vidim!

Mama iz hooda

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari