Petak navečer. Tekst i ja. Ja i tekst. Dobro, i par skripti za ispitne rokove sa strane, pola čokolade i već ugrijana Cedevita na stoliću kraj mene. Javlja mi se živčanost, javlja mi se i temperatura i bol svaki put kad dodirnem bilo koji dio tijelo od vrata na dolje – jer se ne znam sunčat i jer sam reš pečena.

Zašto sam živčana?

Zato što je petak navečer a ja sam od svih planova na kraju tamo gdje sam navela u uvodu teksta.

To me i potaklo da iduća tema moje kolumne bude upravo o svim jadnim vikendima koji su upropašteni.

Hešteg spoilan vikend incoming.

Pokušala sam se sjetiti svih onih večeri koje su bile otkazane ili uzaludno isplanirane jer sam ovisila o nekom drugom.

Omiljeni bend je u mom gradu, ali odjebi se samo nižu:

„Nemam love, stara.“

„Ne slušam ti ja njih.“

„Ajmo radije u xy klub, ovo može ispast sranje.“

I tako unedogled, zbog svoje ovisnosti o drugim ljudima i dogovorenim druženjima izvisila sam sa mnogo predavanja, raznih tečajeva, kino-predstava, random događanja u gradu, raznih first ili last minute putovanja…

Što se toga tiče, užasno funkcioniram!

Nisam u stanju otići u shopping ako ga ne mogu pretvoriti u mini avanturicu sa dragom mi osobom. Nisam u stanju otići na faks slušati predavanje ako će moje društvo radije otići odspavati nakon jutarnjih predavanja.

Nisam u stanju učiniti mnogo stvari samo zato što bih bila osuđena činiti ih sama.

Naravno, nisam toliko sebična sleš egoistična pa da očekujem da ljudi idu samnom na one stvari čiji sam samo ja pobornik.

Događa se to i sa zajedničkim dogovorima. Odlučimo se na grupni izlet, ali baš u trenutku kad se trebaju kupiti karte ljudi manično počinju otkazivati.

Ako ste imalo osoba kao ja nećete se ljutiti na njih, pa ipak su vam to prijatelji koje nećete odbaciti radi jednog odjeba.

Postat ćete ljuti na sebe.

Ljuta sam na sebe jer sva svoja očekivanja stavim u ruke drugih ljudi, stavim ih i očekujem da će me upravo njihovi postupci ili riječi učiniti sretnima.

Ljuta sam jer svoju malu kuglu Sreće i sretnih misli uporno bacam ljudima kao vrući krumpir.

„Vidi, ja sam sretna, ovo će i tebe učiniti sretnim!“

A oni kuglu ne vide, jer su zaokupljeni vlastitom kuglom Sreće i žongliraju sa njom onako kako oni žele.

Moja kugla tako previše puta padne na pod i razlupa se, pa hajde ispočetka.

I nikako da se naučim. Nikako da se naučim da je moja kugla Sreće samo moja i da sam ja ta koja odlučuje što će s njom.

Hoću li večeras pročitati tu knjigu koju već dugo odlažem i otići se zadimiti u klub?

Hoću li otići sama na plažu da napokon započnem sa sunčanjem?

Hoću li započeti svoj dio seminarskog zadatka da sutra mogu otići na cugu poslije napornog dana bez grižnje savjesti da imam obaveze?

Hoću li prihvatiti posao koji mi je ponuđen i biti ponosna na vlastiti uspjeh?

Pa vrijeme je da kažem – da!

Vrijeme je da počnem slagati svoje životne puzzle onako kako to meni odgovara, a ne neprestano tražiti komadiće u tuđim slagalicama kako bih dopunila svoju.

Ljudi nisu ovdje da misle za nas, da dižu naše kugle Sreće i da ih spremno preuzimaju. Oni su ovdje da koračaju uz nas, noseći vlastitu sreću.

Da sjednu sa nama na veliki s toplim i da skupa držimo naše kugle Sreće i razgovaramo o onome što nas je usrećilo ili unesrećilo.

Da čuju kako nas je razveselila ona predstava koja ih ne zanima, ali ih zanima naša sreća i sjaj u očima dok im pričamo o tome.

Da čujemo o onoj utakmici koju smo mi spremno prešaltali sa televizije radi romantične komedije na drugom programu, ali da se iz svega srca smijemo kad čujemo kako su oni navijali, gubili živce i na kraju od srca plakali kad je njihova momčad pobijedila protivnički klub.

A možda su samo imali malo sreće…

Sara Matijević

Studentica sociologije/etnologije i antropologije, zamijenila zelenu ravnicu sa kamenom, kršem i maslinom (a najviše plažama i prekrasnim morem).
Mijenjam sve zimske pulovere i snjegoviće za 30 u hladu, pijesak pod prstima i vječno ljeto. Također, pišem, čitam, scrollam, lajkam, taggam, fotkam, a najviše obožavam provoditi vrijeme s ljudima koji čine da zaboravim virtualni svijet.

Komentari