Ženo, sjeti se.

Kad budeš u utrci života, između supruga, majke, svih životnih obveza, ostaješ samo jedna žena. Jedinstvena, posebna, osjećajna, ali nikako savršena.

Savršenost je iluzija. Skloni se od te savršenosti i tih teških nametnutih obrazaca.

Kad ti se vrišti vrišti iz sve snage.
Kada se ti plače plači iz sve snage.
Kad ti se tuguje tuguj cijela, nikako na pola.
Kada želiš mir miruj.

Osami se. Prepusti sve obveze onima koje voliš.
Zaslužuješ vrijeme samo za sebe.

I zapamti.

Oni koji te vole, vole te u svim oblicima.

Ako u toj utrci života poželiš sebe, sve ono što si bila, vrijeme je da staneš. Vrijeme je da se probudiš.
Udahni duboko.

Molim te, iz sve snage UDAHNI.

Potraži se, između udaha i izdaha, tek tada nastavi kao ti, kompletna ti.

Ti zaslužuješ biti samo ono što jesi, nikako ono što ti život, kultura, tradicija nameće kao realnost.
Potraži svoju realnost i živi punim plućima.
Nikako na pola.

(Ne)savršena žena, majka, poduzetnica, radnica, što god činilo tvoj život.

Trgaj se iz sve snage. Bori se protiv svih i svega, ali nikada, zapamti, ne idi protiv sebe.
Jer bez tebe sve gubi smisao.

Ako to nisi ti, ako te život odnio na drugu stranu daleko od tebe i tvojih želja ti samo preživljavaš, a to je daleko od života.

Zato ne gubi sebe jer samo tada živiš punim plućima.

Jer samo tada možeš voljeti i biti voljena.

Ne dopusti, nikada, da se između te (ne)savršenosti izgubiš potpuno, jer možda nikada više nećeš biti svoja. Jer možda više nećeš živjeti ti, tvoj duh, živjet će samo tvoje tijelo.

Ako si majka, zar misliš da te male ruke ne zaslužuju svoju majku nego polovičnu tebe? Te ruke žele tebe, (ne) savršenu tebe, i zato se ponekad odvoji i od njih kako bi zablistale u punom sjaju. Baš zbog njih ne dopusti da izgubiš sebe.

Ako si supruga, Zar misliš da tvoj suprug ne zaslužuje ženu koju je volio? Zar misliš da ti zaslužuješ biti netko drugi, a ne ono za što si stvorena?

I na kraju, zapitaj se: Ako si majka, bi li ikad poželjela da je tvoje dijete netko drugi?

Zar ono nije savršeno kao takvo kakvo je?

Ako se pitate tko sam?
Ja sam ovo srce kojim pišem, kojim živim,
ovo tijelo koje njega sluša.
Ako me tražite, uvijek sam tamo gdje je moja duša.
Nikako tamo gdje mnogi očekuju.
Još uvijek sam dijete u tijelu odrasle žene.
Odrastanjem širim pluća i otvaram srce tražeći ljubav u svemu.

Rođena Riječanka.
Volim more, knjige, pisanu riječ, nebo, prirodu, sport i plesne korake.

Sve što volim moja je inspiracija.

Volim svoju obitelj. Volim životinje. Svoja dva psa. Volim ljude. Volim život.
Živim u Slavonskom Brodu.
Pišem.

O čemu?
Istražujem život olovkom i pišem o svemu što ovu dušu dotakne.
Bez olovke ne znam, ni tko sam, ni što želim, ni zašto dišem.
S njom živim punim plućima.
Napisala sam svoj prvi roman pod imenom PROBUDI SE.
Ovdje možete čitati o svemu što jedna duša traži da bi živjela.
O ljubavi, pozitivnoj energiji, uspjehu, pokretu, snovima, ludostima.
Optimizam je ono što me pokreče,
zato sve što vidim daleko je od realnosti, a pod ruku idealizma.
Nisam novinar, filozof niti psiholog.
Život, ljubav, urođeno pero piše najvjernije diplome za jednog književnika.

TOLIKO O MENI

Komentari