Svi mi sami biramo ko ćemo i šta biti. Kakva osoba, sa kakvim manirima i kakvim znanjem određenih oblasti. Biramo biti profinjeni i kulturni ili pak površni i nezaiteresovani. Humani ili sebični, velikodušni ili gordi. Biramo čak hoćemo li biti srećni ili nesrećni, čak tu seže moć našeg prava izbora mada tu se više radi o nekom nesvjesnom odabiru. I naposlijetku, što je najvažnije mi sami biramo kakav ćemo biti čovjek.

Ne, niko se ne rodi kao loš ili dobar toga nema. Rodimo se kao neformiran oblik kojeg je tek potrebno formirati, graditi i raditi na njemu. I sve što kasnije jesmo, nastalo je vremenom i odlukom nas samih.

Do neke pete godine dijete formira karakter ili da se bolje izjasnim u tom nekom pravcu ga usmjeravaju roditelji i imaju tu mogućnost do tog uzrasta. Doslovno do tada šta su uradili uradili su. Dijete je do tada prikupljalo okolinu prihvatajući sve što je iz nje uspio upiti, ono što mu se nametalo kao i ono što je sam osjetio. Dijete je izgradio karakter ili barem utvrdilo njegovu putanju. Sve kasnije, biće već njegov izbor.

Iskreno, ja kao majka još uvijek malenog dječaka prestravljena sam time što to znam. Što znam da imam jako malo vremena da mu usadim neke smjernice u njegov sistem, da mu pokažem, da ga naučim. Najgore od  svega je što će on da prati baš sve što ja radim ili kažem bilo da je bilo upućeno njemu ii nekome drugom. Plašim se da neću biti dovoljno strpljiva, dovoljno pažljiva ii dovoljno pametna da ga izguram ka njegovom sopstvenom pronalaženju ličnosti i karaktera.

No, isto tako znam da koliko god se trudila i šta god ja radila on će na kraju da sam od sebe formira ličnost kakvu on bude želio. Izgradiće čovjeka koji se njemu dopada i živjeće život na svoj način, samo njemu svojstven.

Šta hoću da kažem? Pa to da smo svi mi sami krojači svoje sudbine. Da isto kao što sami biramo garderobu za taj dan isto tako biramo kakvi ćemo i mi sami biti kao osobe toga dana. Svaka odluka koju donesemo biće prije toga stavljena na vagu da se izvaže koji je izbor bolji, i odgovor koji odaberete će opet da od vas učini to što jeste. Bio dobar ili pogrešan poenta priče je da će to biti vaš izbor. Da ste vi odabrali.

Dakle ovdje shvatamo jednu istinu, ono što smo, to smo zato što smo mi odabrali to da budemo. Niko nas nije takve napravio niti takvima napravio, nismo takvi rođeni niti je bilo zapisano da ćemo takvi biti, takvi smo postali samo zahvaljujući svojim izborima i svojim odlukama. Ne kažem da je uvijek taj skup odluka bio dobar ali učinio nas je da budemo to što jesmo. Kad nam se ne svidi taj rezultat, uvijek imamo priliku ponovo krenuti ispočetka. Staviti sebe ponovo na start pa raditi na sebi. Međutim, ovdje je kritična kategorija loših ljudi i toksičnih osoba. Pitam se zašto bi iko želio postati takav?

Zašto bi iko odabrao da bude loš čovjek, netolerantan, grub i samoživ? Da li je to neki mehanizam odbrane zbog nekog ružnog iskustva ili zaista neki ljudi uživaju u tome da nanose bol drugima? Sve je moguće i više me ništa na ovom svijetu ne može iznenaditi tako da prihvatam sve odgovore kao tačne. Prihvatam da se loši ljudi nisu rodili kao loši već da su to vremenom od sebe sami napravili.

I ne, nisu to od njih napravili drugi ljudi uradili su to sebi sami ma koliko negirali da nije tako. Odabrali su taj način da se tako nose sa svim što ih je snašlo, birajući tako lakši izlaz iz svega. Birajući loše emocije umjesto dobrih. Sve ostalo su glupa opravdanja i izgovori lijenosti kako ne bi radili na sebi.

Nažalost inteligencija nije blagonaklono gledala na sve pripadnike ljudske populacije pa je neke čak I izostavila iz reda kad je odlučivala koliko će je kome dati, tako da neki ljudi ne razumiju da rad na sebi nikada ne treba da se završi, treba da traje tokom čitavog života. Trebalo bi da nam je cilj svima da budemo što bolje osobe, ali avaj, ko to još danas forsira? Ko još ima vremena da se posveti tom svom unutrašnjem “JA” i da ga forsira ka tome da ispravi neke svoje nedostatke i usavrši se kao ljudsko biće.

Grijeh je ne iskoristiti to što smo rođeni kao inteligentna bića koja imaju tu moć da biraju kakvi će biti.

Bila bi šteta ne iskoristiti to na pravi način, zloupotrijebiti ili još gore odbaciti. Hej, pa sve je u našim rukama! Imate neoblikovanu masu koju uvijek možete ponovo sakupiti i pokušati ponovo. Pokušati od početka ako nekad negdje shvatite da vam se ne dopada smjer u kojem ste krenuli. I nikad vas niko ne može promijeniti niti učiniti od vas ono što vi ne želite da budete.

Tu je izbor samo na vama jer samo vi birate kakvi ćete biti, I kakav ćete to, na kraju, čovjek postati! Samo vi!

Aleksandra Bursać

Čitaj još...

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari