Budi snažna. – ponovila sam joj. Zvučalo je više kao naredba, iako je zapravo bilo molba. Nisam je željela tješiti iako znam da je k meni došla po utjehu. Došla je k ženi koja je uvijek znala utješiti, suosjećati, dati svoje rame i obrisati suze. Ovaj put sam osjetila da to neće pomoći. Trebala je od mene čuti istinu – moraš biti jaka i moraš se izboriti za sebe, jer ako ti nećeš, vjeruj mi da neće nitko drugi.

Često se zapravo dogodi da mi žene upadnemo u kojekakve nevolje. Nekad one budu male i neznatne, brzo rješive i još brže zaboravljene, ali ponekad same sebi od života napravimo pakao. U oba slučaja ne znamo što bismo, u oba slučaja često napravimo dramu kad puknemo po šavovima. I najčešće samo želimo da nas netko sasluša. Ne želimo da netko riješi naše probleme. Ali dogodi se da je to zapravo potrebno.

Potrebno je ponekad reći istinu u lice i natjerati osobu da se trgne.

Mi žene smo nevjerojatno snažna bića. Sposobne podnijeti strašnu bol da bi na svijet donijele dijete koje možemo voljeti takvom silinom, da se ni eksplozija Supernove, ne može mjeriti s tom emocijom, ali… smo tako često nespremne voljeti sebe i za sebe se zauzeti, na zreli, odrasli način.

Žena treba biti dama. – tako su me učili.

Ali ja kažem – ma zajebi to! Zajebi pravila kad je u pitanju tvoja koža i tvoja obitelj. Kopaj rukama nogama, zubima i noktima i bori se za svoju sreću. Digni glas! Ne spuštaj glavu i ne daj da te gaze! Misliš da na svijetu itko mari za tebe? Pa svatko gleda svoju guzicu. Svatko gleda kako da izmakne pete što prije i svoja sranja svali na tuđa leđa.

Živiš u svijetu gdje je čovjek – čovjeku vuk, a žena – ženi smrtni neprijatelj.  I nemoj se zavaravati, u slučajnu opasnosti, najbliža prijateljica, pa i rođena sestra će ti zabiti nož u leđa i prodati te u roblje.

Neki su životni trenuci zaista apokaliptični. To su trenuci kad shvatiš da si zapravo na svijetu sama i to nije kazna, to je dar.

Imaš muža danas, ali tko ti jamči da ćeš ga imati sutra? Tko ti jamči da se neće zaljubiti u drugu i otići? Tko ti jamči da ti nećeš htjeti otići?

Imaš roditelje i braću. Danas su tu, ali sutra? Ne daj Bože prometne nesreće i više ih nemaš. Razumiješ li što ti pričam? Svatko je od nas na svijetu sam i sam sebi duguje da se zna za sebe pobrinuti. Ako si majka tvoja je odgovornost još veća!

Moraš biti u stanju pregristi svaku emociju i svaku nit koja te veže za nekoga ili nešto i znati napraviti pravu stvar. Trebaš znati kad se zauzeti za sebe, kad se izderati na glas, kad opsovati svakome tko je zaslužio; od muža, šefa do rođenog brata. Trebaš znati kad ostati i kad otići. I trebaš znati da nikome na svijetu ne duguješ objašnjenja sem sebi i svom djetetu.

Odgovorna si za svoj život. Odgovorna si za svoju sreću. A tvoja sreća i nesreća direktno utječu na tvoje dijete.

Tvoj je život samo tvoj i nitko na njega ne polaže prava.

Znam, reći ćeš da je lako meni govoriti, ali misliš li da sam do ove točke u svom životu došla autoputom? Misliš li da su sve moje odluke bile lake i ispravne? Misliš da nisam trpjela, plakala, gutala suze i spuštala glavu? Jesam. I zbog toga ti kažem – ne vrijedi. Zbog nikog ne vrijedi spuštati glavu.

Ne vrijedi biti mala, uplakana djevojčica, u cvjetnoj haljinici koja damski šuti. Jer male djevojčice u cvjetnoj haljinici pojede vuk!

Budi ona koja progovara kad treba, ona koja lupa šakom o stol, ona koja ima svoju kunu u svom džepu i o nikome ne ovisi i nikome ne polaže račune! Budi dovoljno hrabra biti dostojna sebe! Jer možeš izgledati kao avion i imati vilu koju financira najbogatiji biznismen, a ipak možeš biti nedostojna svog odraza u ogledalu.

Razumiješ li me?

Sebi duguješ da mirno spavaš. Sebi duguješ da si možeš priuštiti da odeš frizeru jer ti se sad baš hoće, ali i sebi duguješ pravo da furaš neobrijane noge ispod traperica – samo zato što možeš.

I ne govorim ti da ne voliš. Ne govorim ti da ne cijeniš svog dobrog muškarca kojeg imaš uz sebe – dapače, ali budi svjesna da je on jedan segment tvog života i da ne smiješ dozvoliti da ti bude cijeli svijet. Da bude onaj oko kojeg će se sve vrtjeti.

A još manje dozvoli da tvoja duša, tijelo, um i srž budu otirač za njegove cipele i njegovu zlobu.

Zato digni glavi i odlazi – iz loše veze, s lošeg posla, iz sobe mame i tate. Bježi koliko te noge nose, u drugi grad, državu,  u podstanarski stan, nije važno. Idi tamo gdje ćeš biti žena dostojna sebe, a ne lik iz crtića koji ne zna drugo do puštati da ga crtaju kako im se hoće  i kako ih je danas pukla inspiracija.

Želiš li zaista svoj život proživjeti po tuđim pravilima?

Marija Klasiček

 

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)