Znam, često si tužna, uplašena, nesigurna. Često strahuješ od onoga što će doći, skrivaš se od svega onoga što je bilo. Smatraš da nisi dovoljna, dovoljno vrijedna, dovoljno pametna ili dovoljno dobra.

Pogledaj se u ogledalo. Pogledaj se pravim očima. Znaš da imaš toliko lijepih vrlina, da imaš toliko lijepih crta na sebi. Podsjeti se na ono što ti dragi ljudi govore. Znaš koliko si nekome u životu pomogla, koliko puta si bila rame za plakanje, utočište i prenoćište nekoj zalutaloj ovčici.

Sjećaš li se kada su te hvalili koliko si smirena, velikodušna? Kada su te podsjetili da nisi izgubila ono dijete u sebi, da i dalje kroz život ideš sa tim nepopravljivim osmijehom i nakon oluje, ne skidajući ružičaste naočale..

Zašto si onda to zaboravila? Oh, znam, ponekad se izgubimo u svakodnevnom košmaru. Znam, ponekad ti treba velika kutija sladoleda, ili najveća čokolada, vino, sok, omiljeni film, omiljeni cd, noć. Treba ti vremena da plešeš sama sa sobom kada nitko ne gleda, da se satima promatraš u zrcalu i brojiš kako ćeš od sutra ipak na dijetu. Tražiš očajnički to vrijeme da predahneš od njega, od šefa, od djece, od sebe..da vegetiraš u jednoj sobi, pustiš misli u prazan hod i samo egzistiraš u trenutku. Znam. Treba ti i momenata kada se ne želiš sjećati nikoga, kada samo želiš pobjeći daleko od svega i biti na tren netko drugi, kako bi se mogao opet vratiti sebi i regenerirati. Sve je to dio naše ludosti i čari, shvaćam te ja. I sama sam ponekad takva, blesava.

No, moraš shvatiti da si sebi dovoljna.

Sebi moraš naučiti biti dovoljna. Isto tako moraš naučiti da si dovoljno pametna, dovoljno dobra, dovoljno lijepa. Nije bitno što svijet misli, koga još briga za svijet? Stvori ti svoj mali svijet. Ondje gdje će sve biti lijepo i vedro, neopterećeno. Gdje će drugi pažljivo i polagano ulaziti ne ometajući ti san ili meditaciju. Gdje će drugi ostavljati poklone u obliku lijepih poticajnih riječi, zanimljivih i neobveznih diskusija. Gdje ćete zajedno stvarati možda bedaste, možda inovativne ideje do jutra. Stvori taj svijet i kada si kompletno sama. Budi svoj najbolji prijatelj i upoznaj sebe. Spoznaj što te veseli i inspirira, što te rastužuje i uništava energiju i volju da se smiješiš. Nisi daleko od sebe, znam, samo si umorna od drugih ljudi. Jesu li te učili da je vrijeme koje odvajaš za sebe sebičnost i grijeh? Pogrešno su te učili.

Vrijeme koje provodiš sa drugima je lijepo vrijeme. Ali, vrijeme koje provedeš sa samim sobom je ono najdragocjenije. Na koncu, kroz život najviše ćeš imati ili nemati sebe. Ovisi koliko se potrudiš na tome putu.

Nemoj to zaboraviti. Neki ljudi će te htjeti promijeniti, neki će te prihvatiti i egzistirati s tobom ako im dopustiš. Ali ti ćeš uvijek biti ti. I uvijek ćeš se najviše morati oslanjati na sebe, tek onda na druge. Znaj to prepoznati, znaj da moraš sebe izgraditi kako bi bila ponekad dovoljno jaka ako stignu neočekivane nevolje.

U redu je pozvati bližnje kao utjehu i podršku. U redu je osloniti se i na druge. Gledaj da ne radiš to prečesto, jer zašto kada znaš da i sama nosiš tu snagu u sebi. Znaš da će doći i tvoj moment kada ćeš zasjati punim sjajem i biti ponosna na onu osobu koju ujutro pogledaš u ogledalu.

Shvati molim te, budi sebi dovoljna. Najprije sebi, onda drugima. On i oni će doći, kada dođe vrijeme za to, kada budeš spremna. Ne želiš valjda da dođu, dok si još nesigurna i na sto komadića razbijena?

Upotpuni svoj krug, otkrij sve svoje nijanse, i tek onda dopusti drugima da ih oni otkrivaju i cijene.

Upamti, ti si dovoljna sebi, drugi su samo divna nadogradnja u našoj bojanci života. Za svijet, koga briga. Svijet svoj nosimo u sebi zauvijek.

 

Marija Lombarović

 

Rođena 01.02.1990, u Vinkovcima, mladost provela u najljepšem Zadru, trenutno živi i radi u Zagrebu. Ekonomist po struci, umjetnik po duši. Divljeg, nesputanog duha, vedra i pozitivna. Transformira se iz sanjara u snažnu ženu, punu vizija i ideja. Njena želja da podijeli vlastita iskustva i boli, nadilazi sram i osudu te svoje rane pretvara u pobjede. Njene riječi utjeha su i ogledalo drugima. Ona je ono što se većina njih boji biti – SVOJA. Najveće strasti su joj pisanje i ples, dva različita svijeta u kojima na posebne načine izražava svoju suštinu i dualnost.

Komentari

One thought on “Budi dovoljna sebi, a za svijet koga briga…”

Comments are closed.