Zatvoriš oči, tu i tamo
Kada te zasiti
Galama
I žurba ovog
Odraslog svijeta.
Zatvoriš i sjetiš se
Kako si bila dijete
Musavo i zaigrano
Nevinošću svijeta
I to dijete ti nedostaje
Kao neko ko je bio tu, baš u toj sobi,
U minulim godinama
Ali je jednog dana samo otišao
Bez da ti se javio
Ili ti rekao
Da odlazi.

Zatvoriš oči, tu i tamo
I u tom mraku gledaš i brojiš
Osvojene planinske vrhove
Životne pehare i ceremonije
Koje su vodile
Do tvoje sobe i godina
Koje sada imaš.

Zar nije život
Trebao biti
Jasniji?
Zatvoriš oči pa ignorišeš strah
Da je put pogrešan
Da ne vodi nigdje i da ćeš
Ostatak života
Raditi posao kojeg mrziš, da ćeš
Ostatak života

Odlaziti kući nekom koga
Mrziš ili još gore
Nekom ko ti
Ne znači ništa ili gore od toga
Da ćeš
Ostatak života
Provesti sama.
Zatvoriš oči pa zapališ
Ili popiješ ili provedeš noć
Sa tijelom
Koje nosi baterije
Umjesto srca
Otupiš jaz
Kupiš par trenutaka
Nečeg
Čemu ne vjeruješ
Za par sati
Kajanja i onda
Zatvoriš oči pa se nadaš
Da će se naći neka suza, da će
To nešto da se
Isplače iz tebe
I napokon bude mir
Neka nova ti
Dovoljna sebi u svom
Mikro svijetu.
I zatvoriš oči, kad ono tijelo ode,
Iz tvoje sobe
Zatvoriš i uzmeš telefon
Otkucaš tih devet brojeva
Prisloniš uz uho i
Kažeš
Hej
Znam da je kasno ali
Htjela sam
Samo
Da te čujem.

I tada krene
Da curi
Da manje boli
I budeš dobro
Kad glas s druge strane
Kaže
Sve je uredu
Šapatom kojim
Neko tijelo sa
Baterijama
Umjesto srca
U svom krevetu
Čuva
Od buđenja.

I zatvoriš oči
i prekineš vezu
I zaspiš u svom
Golemom krevetu
Dok se glas
S druge strane
Razlomljene linije
Zatvorenih očiju
Pita
Šta ste kog vraga
Napravili
Jedno drugom.

Adis Ahmethodžić

Po struci magistar elektrotehnike, a po hobiju zaljubljenik u pisanu riječ, teatar i stare filmove. U internet mahali poznatiji kao “Sarajevski John Doe”.

Komentari