E evo nas, nestrpljivo iščekivajući utakmice polufinala u Rusiji, dok nervozno lupkamo nogom o pod, hvatajući ritam neke od himni posvećene, pa kome drugom do Vatrenima. Ne, to nikako nije obična fudbalska utakmica i nije uopće euforija slična onoj u ostalim dijelovima svijeta.

Vatreni nisu samo trebali da ujedine navijače Hajduka i Dinama, kao što je to slučaj s Englezima gdje skupa skaču navijači Liverpula, Mančestera, i jednog i drugog. Nije to euforija kao ona kod Francuza gdje se nadaju da će da prođu u finale porazivši jednog od svojih najljućih protivnika svih vremena, susjede Belgijance.

Kod nas je fudbal mnogo više, kao sociološka pojava, mi smo s njim i ratove počinjali.

No, ovaj put, Kockasti su uradili mnogo više. Učinili su ne samo da cijela Hrvatska čeka u neizvjesnosti, nego su ujedinili cijeli Balkan, koji svim srcem navija, skače sa svakom prilikom, psuje sudijinu svaku grešku i slavi Rakitića kao „oca nacije“. Pravog oca, ne one samoprozvane idole, koji domovinu od toliko ljubavi ostaviše na samoj poleđini Europe. Ne! Vatreni su na samom vrhu iste, hrleći ka tronu, pokazujući da kad se dignemo iznad politike ne trebamo da se bojimo nikoga. Pa ni te moćne Europe, ni fudbalske nacije iz južne Amerike, ni te kolonizirane, fizički prespremne Afrike.

No, ‘ajde da ih malo upoznamo.

Belgija

Belgijska nogometna reprezentacija nema historiju kao njihovi protivnici, u smislu medalja, mada već dugo postoje na međunarodnoj sceni, ali trenutno i za prolaz dalje to uopće nije bitno, jer su možda, po mom skromnom mišljenju i najkompaktnija momčad na svijetu.

Posebno to znamo mi iz BiH, jer već nekoliko godina u kvalifikacijama ne znamo da ih zaobiđemo. Njihova klupa je bolja od većine prvog tima onih koji su također igrali ovaj turnir u Rusiji.

Prvu međunarodnu utakmicu su igrali, pogodite, pa baš s Francuzima, davne 1904 godine i odigrali 3:3, a najveći poraz su doživjeli od Engleza, čak 11:2, tako da sam sigurna da će u srijedu da navijaju za Vatrene, ako uspiju da eliminišu Francuze. Najbolji rezultat na svjetskim prvenstvima im je onaj iz davne 1984. godine, kad su osvojili 4. mjesto. Najveći protivnici su im upravo ove dvije reprezentacije.

Francuska

Francuska nogometna reprezentacija nam je svima manje više jako dobro poznata, posebno od 1998 godine kad su bili domaćini Svjetskog prvenstva, osvojivši isto pobjedom nad Brazilcima, 3:0, kad su Južnoamerikanci važili za najbolji tim svijeta. Posebno se sjećamo tog prvenstva mi Balkanci, jer je Hrvatska tada doživjela historijski uspjeh igrajući polufinale. Prvi međunarodni meč bio im je onaj protiv Belgije, 1904. godine, završen neriješenim rezultatom.

Često su imali naklonost sudija, što se nadamo da ovaj put neće biti slučaj, pa su znali dolaziti na turnir dajući golove i rukom.

Bez obzira na sve proteste, tada konkretno Iraca, FIFA-i, čije je sjedište naravno u Francuskoj, gol nije poništen. Najveći protivnici su im Belgijanci i Englezi, tako da će Vatreni imati još jednu reprezentaciju koja će ih podržavati, ako na krilima mladog Mbape, novog igrača Reala iz Madrida uspiju da prođu superjaku Belgiju.

Engleska

Engleska nogometna reprezentacija i kad ne igra najbolje važi za jednog od favorita, posebno uzmemo li u obzir da je njihov klupski fudbal možda jedan od najjačih, bez obzira što ni u tom pogledu zadnjih nekoliko godina nemaju mnogo uspjeha, ako ništa ono bar po tempu koji praktikuju. Zato se nadaju da Hrvatska neće moći izdržati taj njihov visoki tempo i to je njihova najveća uzdanica, što su i sami potvrdili.

Nisu osvoji titulu još od davne 1966. godine, no engleski navijači misle da je napokon došlo njihovo vrijeme i u sve većim grupama dolaze u Rusiju, iako im je to možda i najmanje draga zemlja, da ne kažem da ih mrze, bar s političkog pogleda.

Ma koliko god se mi trudili da to ne vidimo, politika je ušla u sve sfere društva, a to najbolje pokazuje loža stadiona u Rusiji. Važe za jednu od najstarijih ekipa na svijetu, a prvi nastup su imali čak 1872. godine, protiv Škotske, koji je završio neriješeno.

Hrvatska

I napokon, Hrvatska, najugodnije iznenađenje prvenstva. Prema međunarodnim utakmicama najmlađa reprezentacija od svih polufinalista, koja svoj prvi nastup ima 1940. godine protiv Švicarske, završen pobjedom od 4:0. Najbolji rezultat je onaj iz Francuske, 1998. godine, osvojena bronza, dok se svi skupa nadamo da će Vatreni u srijedu da ispišu novu historiju i poraze favorizovane Engleze. To bi, po meni, mogla biti i najveća prednost Vatrenih, koji u utakmicu mogu ući bez ikakvog pritiska, za razliku od njihovih protivnika od kojih se mnogo očekuje.

Na krilima Modrića, Rakitića, preborbenog Mandžukića kojeg obožavaju svi navijači gdje god da se pojavi, i nadamo se dovoljno spremnog generala odbrane Subašića u srijedu jurišaju po historijski uspjeh. Imaju preveliki motiv, bar po sredini terena mogu parirati najjačim, igraju ne samo za Hrvatsku, već za cijeli Balkan, ruše predrasude i rade ono što samo fudbalerima može poći za rukom, spojiti nespojivo.

Pa, Vatreni, od sveg srce Vam želim uspjeh i da kao i Argentincima pokažete tim prepotentnim Englezima da niste najslabija ekipa, kako kažu, u polufinalu, već da ih naučite kako se igra fudbal, srcem, s mnogo manje novca, ali mnogo više motiva. Do pobjede!

Ramiza Tibo


Foto: FIFA / Google/ Official Russia 2018 World cup Wallpapers

 

Čitaj još...

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari