Trenuci od gorućih
Nebeskih zvijezda
Raspu se u priviđenje
Kada je udahnem.
Tehnikom slikanja
Usnama na platnu
Od vrata mi napravi
Sikstinsku kapelu
Riječi nestane
A vječita i neophodna
Borba za život
Samu sebe prekida
Za vječitost i smrtnost
U istome času.
Svaki je kliše jasan i opravdan
Svaki pokušaj poezije
Prazan i nedostojan.
Njen je zagrljaj
Eksplozija supernove
U malenom tijelu
Od pliša i radosti
A njena je ranjivost
I njena ljepota
Jedino odmaralište
Mog postojanja.

Adis Ahmethodžić

Po struci magistar elektrotehnike, a po hobiju zaljubljenik u pisanu riječ, teatar i stare filmove. U internet mahali poznatiji kao “Sarajevski John Doe”.

Komentari