Kada krenete na put ostvarenja svojih zamisli, bilo bi super kada bi vas  ljudi podržali u tome, ali stvari vam stoje ovako – ako ste jedan od velikih sretnika, na prste jedne ruke uspjet ćete nabrojati ljude koji će biti uz vas riječima i djelima.

Kod većine, ali i one bliske manjine na koju ste željeli računati da vas podupiru bar onim   – (čitaj  Smail ), izazvat ćete kontraefekt.

Mi smo narod koji funkcionira na način; kada su ljudi na samom početnom startu svoga napretka, navučemo  na usta flastere – opreza radi da ne bi slučajno izgovorili nešto što bi ih moglo osnažiti, a razvalimo usta na “ne možeš” ili na “to je čista glupost”, ili na   – (čitaj podsmijeh), i još ih na najčvršće stisnemo rukama i nogama kako ne bi poletjeli i navodno polomili se, iščašili kuk, osramotili cijelu obitelj i susjede, ostali dužni porez, lupili glavom i dobili potres mozga, ne znam što ih sve ne mori, ali mori ih puno, po svemu sudeći, reklo bi se.

Zato vam je dragi moji samopouzdanje i rad na osnaživanju sebe ključni element koji će vas uspjeti osloboditi od svih kritika i gurnuti naprijed u pobjede. Čak je, vjerujte mi na riječ, samopouzdanje puno važnije od znanja. 

E, a kada uspijete, stvari vam stoje ovako, onda ste sve lente kod njih pobrali. Skidaju vas kapu, mašu, poskidaju s usta flastere -opreza radi, ponosno vam kažu kako su ponosni na vas, kako su znali, vjerovali u vas, i imenuju te s naš ili naša!

Jedna pametna narodna kaže: “Pouzdaj se u se i svoje kljuse”, nadodajem, inače će ti sudbina neuspjeha biti najbolji prijatelj i spasitelj koji je obučen nesretnom sudbinom i ne uspijeva te izvući od utapanja i nesretnih okolnosti.

Više puta sam sudjelovala u ovim procesima start – uspon, i vjerujte mi na riječ, ako nešto stvarno želite, iako se to nekome čini pomalo ludim, smiješnim, nemogućim, glupim, besmislenim, ili kako god to nazivali,  UČINITE TO. Ispunite si želju. Ali se dobro naoružujte samopouzdanjem, osnažite se, začepite uši, zatvorite oči i pustite svoje srce na slobodu. Život je jedan, i ako imate samo sebe, to je na kraju jedina garancija da vam je i najteži uspjeh  moguć.

Zato, usudite se ljudi i bez ljudi! Lijepo ih je imati, ali ako čekamo na druge, nikada nećemo živjeti.

Budite hrabri, a hrabri se nikad ne pitaju: kakav bi moj život bio da sam se usudi(o)la?!

Do sljedećeg čitanja, Vaša Mirela 

Ako se pitate tko sam?
Ja sam ovo srce kojim pišem, kojim živim,
ovo tijelo koje njega sluša.
Ako me tražite, uvijek sam tamo gdje je moja duša.
Nikako tamo gdje mnogi očekuju.
Još uvijek sam dijete u tijelu odrasle žene.
Odrastanjem širim pluća i otvaram srce tražeći ljubav u svemu.

Rođena Riječanka.
Volim more, knjige, pisanu riječ, nebo, prirodu, sport i plesne korake.

Sve što volim moja je inspiracija.

Volim svoju obitelj. Volim životinje. Svoja dva psa. Volim ljude. Volim život.
Živim u Slavonskom Brodu.
Pišem.

O čemu?
Istražujem život olovkom i pišem o svemu što ovu dušu dotakne.
Bez olovke ne znam, ni tko sam, ni što želim, ni zašto dišem.
S njom živim punim plućima.
Napisala sam svoj prvi roman pod imenom PROBUDI SE.
Ovdje možete čitati o svemu što jedna duša traži da bi živjela.
O ljubavi, pozitivnoj energiji, uspjehu, pokretu, snovima, ludostima.
Optimizam je ono što me pokreče,
zato sve što vidim daleko je od realnosti, a pod ruku idealizma.
Nisam novinar, filozof niti psiholog.
Život, ljubav, urođeno pero piše najvjernije diplome za jednog književnika.

TOLIKO O MENI

Komentari