Strašno je biti mama. Eto, priznajem. To je neki strah kojem do sada nisi znala ni ime ni oblik, kojeg nisi sretala ni upoznala a opet tu je, sveprisutan u tebi i razlio se svuda po tvom biću koliko god ga je bilo. Stvarno je strašno.

Nije ružno, nije neugodno, nije čak niti bolno samo je strašno. Nije to onaj neki tupi bezazleni osjećaj već je pravi, strašni i užasavajući. Strah ne za tebe, ne zbog tebe već zbog tog malog nevinog bića u tvojem naručju. Za taj mali smotuljak što ti je ukrao srce samim svojim dolaskom na svijet nakon što je punih 9 mjeseci njegovo malo srce kucalo tačno ispod tvog.

Strah te je za njega. Strah je i zbog njega. Strah te je biti mu mama. Biti mu sve. Kad si mama ti moraš. Pitaš se šta to moraš. Nema tu sad ni nekog pitanja, nema ni izbora, jednostavno ti moraš sve. Nema da ne možeš, nema da nisi i nema da nećeš. Ti moraš, ti jesi i ti hoćeš sve što treba. Ti želiš dati mnogo više nego što možeš dati i pružiti mnogo više od onog što imaš, pa te strah da nećeš moći. A znaš da moraš jer ništa manje ti neće biti dovoljno dobro za njega.

To radiš jer znaš da ti si sve u njegovim očima. Njegove oči ti to govore kad god ga pogledaš. Vidiš ljubav, vidiš divljenje i obožavanje i znaš da nećeš sebi dopustiti da mu ičega na svijetu fali . On vidi samo tebe. Ti si u ovom trenutku njegovo sve. Za sve prepreke koje mu sada čine nesavladive ti si ona neophodna pomoć koja u njegovim očima je svemoćna i uvijek može da pomogne. Ti si superheroj i dobra vila u jednom. Ti si vitez u sjajnom oklopu i čarobna kraljica koja čuva svoje kraljevstvo. Ti si čarobnjak koji priča najljepše priče i ratnik koji otjera sve one strašne zmajeve.  Ti si najbolja, nepobjediva i svemoguća. Ti si njegova mama.

On ne zna da si ti u stvari jedno preplašeno biće koje strepi nad svakim njegovih udahom i svaki se dan pita da li mu je dovoljno dobra. On ne zna koliko si ti nesigurna u sebe i ranjiva. On ne zna da ti plačeš kada se on udari, i da je tebi svaka njegova bol otvoreni rez na srcu. Njemu je dovoljno  jednostavno da ga ti poljubiš i to će da prođe jer tvoj poljubac ima čarobnu zalječivu moć. Njegovo maleno biće ne razumije tvoju nesigurnost, tvoje strahove i bol, za njega si ti njegov superheroj koji nema mane.

I znaš šta? On je potpuno u pravu. TI jesi superheroj. Jer biti mama je posao za prave superheroje. Ti si cirkusant koji žonglira sa hiljadu i jednom obavezom, a opet u svemu tome stigne da se poigra i nasmije dijete. Ti si profesionalni kuhar koji spremi tri različita jela dok čita slikovnicu. Ti si profesionalna spremačica koja dok pospremi kuću stigne dva puta da presvuče pelenu, podgrije večeru i nahrani dijete. Ti si ljekar, psiholog i psihoterapeut jer sve bolesti riješiš sirupićem od jagorčevine i tabletama od tic-taca. Ti si vila koja se smiješi i izdvaja vrijeme za igru iako noćima nije spavala i muči je hiljadu problema. Ti si najljepša princeza iz bajke i tvoj zagrljaj je najljepše mjesto na svijetu. To si ti. To je slika tebe u njegovim očima. To je ono čega će se sjećati.

On se neće sjećati tih nekih stvari koje tebe sada opterećuju. Njega nije briga koliko su drugi tu ili koliko nisu dokle god ima svu tvoju ljubav i pažnju. Njemu nisu važni plaćeni i neplaćeni računi kao ni hrpe igračaka zbog kojih se tebi srce para, jer ne možeš sve da ih kupiš dokle god pristaješ da se igraš sa njim u blatu i nasmiješ se kada prospe malo zemlje po tepihu.

Ne zamjera ti što se toliko trudiš zbog njega biti odrasla dokle god dopuštaš sebi da pored njega budeš dijete. Da, biti mama je zaista strašno. Ali ne zaboravi, ti si superheroj i tebi to prokleto dobro ide!

Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari