Autor: Jelena Kastaneti / Photo: privatna galerija autorice

Ja sam krhotine svoga srca ostavila plešući po živopisnoj Havani. Sedam noći puštala sam da čovjek kojem će Kuba zauvijek ostati jedini dom, postavlja moj dlan na pola puta između svog srca i ramena, a onda me u ritmu ludosti nosi kroz vrtlog mjesečine i mraka.

On je krhotine svoga srca, pa možda i pokoju moju, ostavio u koferu neke druge žene koja je godinu nakon mene, plesala iste plesove. Ispratio je odlazak Talijanke, koja je sve njegove čežnje zarobila u svom letu za Veneciju, konačno osjećajući tužne okuse puštanja.

Ljeto koje je stiglo nekoliko mjeseci kasnije, odnijelo je krhotine njenog srca, pa možda i pokoju njegovu, a time i moju, u zvukovima gitare nježnog Irca. Ona je sve svoje ludosti polegla na njegovo rame i pustila ga da se vrati svom zelenilu koje u Veneciji ne bi imao gdje voljeti.

Irac je prvi dan jeseni kišobranom zaklonio tamnokosu ženu, čije su oči pratile kapi, a čije je tijelo bježalo od zaklona natrag na kišu. Mogao je zamisliti kako živi ljubav u njenoj mokroj kosi koja je pričala neke nove, drugačije priče. Ostavio je krhotine svoga srca u kapima koje su joj zaigrano poskakivale po koži. Time i krhotine njenog, njegovog, pa možda i mog.

Ona je u Kairu iduće godine shvatila o čemu je govorio Irac, kad je opisivao ljubav. Iznenadila se s kakvom je lakoćom zavoljela Grka, koji nije ostao ni dana duže od planiranog mjeseca. Svoje je snove pustila da odlete s njim do Atene. On je u snažnim rukama odnio krhotine njenog srca, pa time i njegovog, možda pokoju njenu, još jednu njegovu, a time i moju.

Jednako kako nije znao biti voljen od strane tamnooke Egipćanke, tako je lako zavolio razigranu Kanađanku. Oko vrata je nosila fotoaparat, a oko sebe auru pozitivne energije i u duši strast za mitologijom. Trebala je otići najkasnije sutra, ali se sutra pretvorilo u sutra, pa sutra u sutra. Ali kad god je sutra postalo danas, ona je ostala u njegovom zagrljaju.

I tako je grlila i tako je ostajala, da je njen zagrljaj u Ateni izliječio jedno srce u Kairu, pa u Dublinu, pa ono u Veneciji, zatim srce u Havani, a time i ovo moje u New Yorku.

Neuzvraćene ljubavi sa sobom odnose krhotine mnogih srca, da bi ih uzvraćene jednog dana sastavile.

Ja sam Jelena Kastaneti, djevojka koja balansira između sporta i umjetnosti.
To činim u Zagrebu, spremna u bilo kojem trenutku zalutati na neki drugi kraj svijeta. Volim zelenilo, čokoladu i tratinčice. Volim život, smijeh i ljubav.
Zaljubljena sam u knjige i u snove koje kroz njih živim. Zaljubljena sam u ljude. I zaljubljena sam u čovjeka. Ne jednako kao u druge ljude, ne. U njega drugačije.

Komentari