Ove će riječi zaboljeti. Ili otvoriti oči. Zbog ovih riječi će me neki i mrziti. Neki voljeti još više. Nema veze, moja će duša biti mirna.

Ali… Prije nego što krenemo, vratimo se u samu srž.

Zašto pišem?

Razloga je mnogo, do onog glavnog ćemo tek s vremenom doći, dok ću biti spremna potpuno otvoriti dušu. Još uvijek nisam.

Jedan od razloga je moja ekspresija, moja istina. Moj ispušni ventil kada mi je to potrebno – upravo to je i današnja kolumna.

Još od kad sam bila klinka i kada bih bila tužna, samo bih uzela bilježnicu i zapisala u nju sve svoje misli. Kad bih bila ljuta, zapisala bih. Kad bih bila sretna, zapisala bih. Kada bih pucala od euforije, zapisala bih. Kada bih imala novi san, zapisala bih. Kada bih bila zahvalna, zapisala bih.

I tako u nedogled, mislim da ste shvatili poantu.

Upravo to radim i sad. Ne pišem ovu kolumnu jer je to sad u trendu, pišem iz čiste ljubavi. Iz nade da će se netko poistovjetiti sa mnom. Iz nade da ću nekog inspirirati, da će nekome upravo moje riječi promijeniti život i dati vjeru u bolje sutra.

Zato pišem.

Ovih sam dana prolazila kroz ekstremni emocionalni vrtuljak, ali tako to i je kada sve osjećaš toliko duboko – blagoslov i prokletstvo, reklo bi se.

Klišejski, znam.

Uvijek sam znala skrivati te iste emocije, nekad više, nekad manje, ali nikad nisam mogla pobjeći od njih na kraju dana. Nisam imala srca. Nisam imala srca lagati samu sebe, bježati od vlastite istine.

Zato sam ih uvijek zapisala na papir kako bih lakše riješila vlastite probleme sama sa sobom, a ne iskaljujući se na drugima. Iako je bilo i toga, priznajem i ispričavam se svima koji su to morali proživljavati. Da sam u tom trenutku znala bolje, napravila bih bolje!

Sada znam bolje, to je bitno.

Uglavnom, bilo je svakakvih emocija ovog tjedna, ali samo jedna je prevladala.

Tužna sam. I pomalo ljuta, pomalo razočarana. Tužna sam jer sam očekivala da će pobijediti pravda. Tužna sam jer sam očekivala da će pobijediti prijateljstvo. Tužna sam jer sam očekivala da će pobijediti lojalnost.

Ali znate što se kaže za očekivanja… Bolje ih ne imati, na kraju se samo razočaraš. Sada znam da je to istina.

Tužna sam jer ljudi vide sve osim onog što im je ispred nosa. Tužna sam jer su ljudi spremni riskirati prijateljstvo samo zato što im se ne da, pazi, ne da im se, udariti šakom o stol i podržat’ prijatelja. Tužna sam jer glavnu riječ vode najveći manipulatori, a ostali ih slijede poput ovčica. Ovčica s povezom na očima. Tužna sam jer se samo gleda gdje će tko ubrat koju kunu. Tužna sam jer su ljudi zavidni i pakosni ako ti sam ubereš koju kunu, ali zasluženo. Tužna sam jer ljudi ne vide zašto si upravo ti ubrao kunu, da si se možda godinama prije toga trudio za tu kunu i da ti možda nije pala s neba.

 

Tužna sam jer se trud i rad više ne cijene koliko bi se trebali. Tužna sam jer ljudi više ne znaju reći hvala. Tužna sam jer ti danas više nitko ništa neće reći u lice, lakše je iza leđa. Tužna sam jer se ljudi danas kite tuđim perjem umjesto svojim. Tužna sam jer je danas lakše i brže doći „do vrha“ preko veze ili preko p**ke nego pomoću pravog talenta. Tužna sam jer je lakše uperit prstom nego se suočit s problemom. Tužna sam jer te ljudi „vole“ samo kada im trebaš, a kasnije tko te j*be.

Tužna sam jer si ljudi daju za pravo isticati tuđe greške, a bježati od svojih. Tužna sam jer si ljudi daju za pravo osuđivati te, govoriti ti što bi trebao, a što ne bi trebao, a nisu prošli ni kilometar u tvojim cipelama. Nemaju čak ni sami sređene živote. Tužna sam jer si ljudi daju za pravo prijetiti, vrijeđati i ljutiti se ako ne plešeš kako oni sviraju.

Tužna sam jer su ponos i ego bitniji od toga da budeš čovjek. Samo da se ti sam osjećaš bolje jer si nekog umanjio, ali ako to znači osjećati se bolje – ne želim se nikad osjećati bolje.

Tužna sam jer se inspirativni projekti rađeni iz čiste strasti pretvaraju u „Tko će koga prije sj*bat ili umanjit“ projekte čim se u sve to umiješaju novčanice. Tužna sam jer se sve to dogodilo ispred mojih očiju. Tužna sam jer se sve to dogodilo tamo gdje sam se osjećala kao kod kuće, gdje sam vidjela da su svi snovi mogući uz dovoljno vjere i truda.

Tužna sam jer sam pokušala ukazati na problem i odgovor je bio – „Pusti sad to, imamo bitnijeg posla.“

Tužna sam jer sad shvaćam kako se osjećao Don Quijote.

Ali tko sam ja da išta kažem? Ja sam samo 21-godišnjakinja koja ima bitnijeg posla od bavljenja teškim, dubokoumnim temama.

Ja sam još mlada, znate, ne znam ja što je život i kako stvari funkcioniraju.

Ja sam samo žena koja se bori za svoja uvjerenja i stavove, koja želi da svijet bude bolje mjesto.

Kako li se samo usuđujem?

Bolje da odem u kuhinju i šutim. Neka drugi umuju.

U kuhinji barem neću vidjeti koliko ljudi mogu biti loši, a neću ni gladna biti.

Šalim se. Rađe ću biti gladna nego slijepa. Možda tako izgubim ove kilograme koje sam nabacila. Vidite, nije se toliko loše boriti za pravdu. Još na kraju imaš i tijelo iz snova.

Zapravo, ništa u životu nije toliko loše ako na kraju izvučeš pouku. Ako odlučiš vidjeti što si dobrog izvukao iz cijele situacije.

Do prije sat vremena sam skoro plakala pišući ovu kolumnu, a sad bih mogla skakati od sreće jer sam upravo shvatila da sam dobra osoba koja svaku lošu situaciju pretvara u lekciju, osoba koja svakim danom sve više raste i uči, bilo na svojim ili tuđim pogreškama.

Sretna sam jer još uvijek imam nadu da će ljudi shvatiti što rade i da će se promijeniti na bolje. Sretna sam jer vjerujem da ništa od tog nije napravljeno samo da ja budem tužna već su ljudi vođeni nekim svojim motivima koje samo oni shvaćaju.

Naivno, znam, ali takva sam. Svejedno su me neke stvari rastužile, ali drago mi je da jesu..

Barem mi je sada duša mirna, kako je i rečeno na početku.

Barem sam pokazala da sam čovjek.

Barem su mi moji snovi ostali.

Barem se imam za što boriti.

Nina Horvat

Rođena u malom mjestašcu pokraj Čakovca, obična je djevojka velikih snova i specifičnog pogleda na svijet. Iako joj je primarni posao organizacija i promocija zabavnih događaja, ljubav prema pisanju prevladavala je cijelog njezinog života. Ovo je njezin pogled na svijet te vaše putovanje kroz njezine misli i iskustva koja su je oblikovala kao osobu.

Komentari