Autor: Marija Klasiček / Photo: Unsplash, Pixabay / Izvor: MarijaKlasicek.com

Napomena autora: Ovaj tekst pišem u originalu, sa svim lijepim izrazima našeg balkanskoga slenga. Za ćudoređe ovdje nema mjesta. Svi vi slabog želuca molim vas odmah napustite portal. Hvala. Naknadne reklamacije ne uvažavam, za bolove u trbuhu i napadaje smijeha, sami snosite odgovornost.

Uglavnom… tema dana – vampiri u ljudskom obliku s urođenom manom cendritisa.

Pitam se… Zašto neki ljudi konstantno kukaju a nikad ništa ne poduzimaju? Loše ti je – promijeni nešto! Ne paše ti tu di si sad – pomakni se jebote, nisi drvo!

Znači ako sam na nešto iskreno alergična, onda su to naricatelji, vampiri u obliku vječno tužnih i napaćenih ljudi. Osobitu inspiraciju dobijem od sorte – nesretno zaljubljenih muškaraca. U daljnjem tekstu – papučara. Ne znam što to dođe frajerima kad ih cure spucaju, ali postanu nepodnošljivi. Neki su u stanju mjesecima plakati i prelijevati svoju mizeriju iz šupljeg u prazno.

“E al’, ta naša ljubav, to je bilo fatalno. Ona i ja… uff to je buraz bilo… znaš ono baš pravo. To je bilo to. Ne kužim kak je ona to sam tak preko noći zaboravila? Kužiš ono, neće me vidjet i blokirala mi je broj i Fejs i sve.” itd.

Ono wtf?

Ostavila te. Ne voli te. Nemreš ju vratiti i nikad više nećete biti skupa. Amen! Daj molim te, učini nam oboma uslugu i odi si nađi nešto za kresnuti.  Bit će bolje i tebi i cijeloj tvojoj okolini.

Taj jad koji skupljaš u sebi i smrknuta faca koju nosiš uokolo k’o zaštitni znak, dopizdili su već i Bogu i Vragu. Na zajedničke kave odbijam ići jer ako još jednom čujem kako je ona bila ljubav tvog života i nesuđena majka tvoje, ne-rođene i nesuđene djece, prosut ću si mozak.

Uglavnom, bitna razlika između žena i muškaraca, u lošim vezama koje se na kraju većinom uvijek okončaju, su ove – žene cvile dok su u vezi i cvile samo najbližim frendicama, a i to doziraju. Na način da kukanje zamijene prejedanjem; čokoladom, sladoledom, Nutellom ili kombinacijom već navedenog. Muškarci kukaju kad veza pukne i kukaju svakome tko se nađe u njihovoj blizini. U tim trenucima nek vam Bog pomogne ili nek vas lupi grom. Sve je bolje od slušanja ove epske patnje.

Meni je to nedokučivo. Di si ti frajeru bio dok ste bili u vezi? Sad je ona odjednom drolja koja te ostavila i koju nije briga, a ti jadan patiš. A bubica, sve mi milo dođe oko srca, evo ću zaslinit šekret papir i obrisat ti suzice. I posvetit ću svaki jebeni slobodni trenutak koji imam u životu, da bih tebe tješila. Isto to će učiniti svi naši zajednički frendovi jer nitko nema svoj život i sve se okreće oko tebe. Zapravo smo silno sretni kad nam se po 300-ti put ovog tjedna javiš sa spikom o Njoj i vašoj “Fatalnoj ljubavi”, jer eto nemamo niš drugo za radit, pa nas tvoj jad i bijeda i naricanje spašava od ispraznosti naše vlastite egzistencije.

Tuga je tuga, svi je moramo proći. Svima nam treba neko vrijeme da od-bolujemo, da pregrmimo ljutnju i sjetu i tisuću i jednu emociju koja nas zapljusne k’o val i poklopi. I to je u redu. Problem nastane kad mjeseci prolaze a ti ništa ne mijenjaš. Valjaš se u toj svojoj žalosti i odbijaš prihvatiti ijedan savjet. I dalje plačeš, patiš i proklinješ kurvu sudbinu. Gledaš vaše slike, cugaš, kumiš, moliš, šalješ poruke i goluba pismonošu. Sa svakom njenom odbijenicom i svakim njenim: “Odjebi”, toneš sve više.

I što ti itko od nas može dok sam ne odlučiš da je dosta? Tko te može utješiti i urazumiti dok sam ne podvučeš crtu i ne kažeš – Amen?

Većinom se uvijek u ovakvim tekstovima dotičemo žena i njihove patnje, i to je možda zbog toga što sa ženskim suzama ipak svatko nekako lakše izađe na kraj. Frendicu možeš zagrliti, donijeti joj čokoladu, tješiti je preko telefona i govoriti joj kako je lijepa i kako joj je bolje bez te njene budale.

Tebi, velikom frajeru koji se trenutno osjeća sav malen i zgažen, tebi samo mogu reći – A stari moj, bit će bolje. Proći će i to.

Neću te grliti i neću ti nositi čokolade. Slušat ću te jer si mi frend i milijun puta ću ti predložiti da počneš više izlaziti, družiti se, čitati, igrati nogomet ili jednostavno šutirati jastuk rukama, nogama i dupetom ako treba i ako će ti biti bolje. U nekom trenutku ću odustati i kad vidim tvoju poruku u inboxu, bit ću “posve slučajno” cijeli dan offline.

Nitko od nas ne može vječno biti rame za plakanje. Svima nam treba sunca i mjeseca, smijeha i zajebancije. Svima nam treba da s nekim zaboravimo probleme a ne da ih konstantno netko stavlja na repeat.

To što je konstantno pokušavaš kontaktirati, to što je možda pristojna pa ti odgovori na poruku kad nešto trebaš, to ne znači da se želi pomiriti i da te nije prestala voljeti. To je jednostavno znak da je dobro odgojena cura ali je i sama već valjda na izmaku živaca i pitanje je sekunde kad će te blokirati ili ti zbrojiti sve po spisku.

To što ju silno pokušavaš vratiti, što manipuliraš, vršiš pritisak, izigravaš odjednom princa na bijelom konju, je pak drugi kraj rukava, koji je još jadniji od upornog plakanja.

Zar zbilja misliš da je zaboravila s kim je bila u vezi? Zbilja misliš da je toliko naivna da ti se vrati nakon pola godine? I da opet proživljava isto sranje s tobom koje ti i-dalje naivno nazivaš vezom? Dečko moj, zbroji se. Umij se ledenom vodom, idi skoči malo u jezero, ili zagacaj u kantu leda, napij se i otrijezni i još dva put ponovi dok konačno ne dođeš pameti.

Vrijeme je da se trgneš. Radi sebe. I budeš opet onaj frend s kojim je gušt popit i kavu i pivu i smijat se do besvijesti. Od nje vjeruj mi, nećeš više nikad dobiti ništa, osim možda sudske zabrane pristupa.

S nadom u pronalazak tvoje izgubljene pameti, (negdje u njenim gaćama) srdačno te pozdravljam,

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari