Što je točno definicija rizika?

Leksikon kaže da je to mogućnost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka te da u širem značenju označava i pojam opasnosti.

Ja kažem da je rizik jednako život.

Ako je Einsteinova jednadžba bila E = mc2, moja će biti R = Ž. I imat’ će gorak okus.

Zašto gorak? Zato što ljudi uopće ne shvaćaju što je sve rizik i koliko se često susrećemo s njim; razlika je samo u tome što su neke stvari prihvaćenije od drugih iako su jednako rizične.

Rizik postoji svugdje. Uvijek postoji mogućnost da ti nešto zapne u grlu dok jedeš, uvijek postoji mogućnost da te udari auto dok odeš u šetnju, uvijek postoji mogućnost da se popikneš i slomiš nos, pogotovo ako si nespretan poput mene… Uvijek postoji mogućnost da se nespretno izraziš pa uvrijediš sugovornika iako ti to nije bila namjera. Isto kao što ti nije bila namjera ni slomit nos ili se ugušit hranom.

Sad kad sam ti sve to rekla, sad ćeš prestati hodati, govoriti i jesti? Malo sutra.

Uvijek postoji mogućnost da ispeglaš kosu, odeš van i taman padne kiša. Nije kišu briga što si ti pola sata peglala kosu. Kiša padne kad ona hoće, neće te kiša pitati za mišljenje ili dozvolu. Ona će past kad će ona htjet. Zaključak – budi kao kiša.

Uvijek postoji mogućnost da mi baš nitko ne pročita kolumnu. Uvijek postoji mogućnost da me kamenuju zbog te i te rečenice.

I sad ću prestati pisati iako volim pisati? Malo sutra.

Ili ona dobra stara hrvatska „poslovica“ – ako želiš uspjeti u životu, moraš učiti, završiti dobar faks, dobro se zaposliti, dobro se udati (čitaj – bogato) i roditi mužu sina i kćer, ali prvo mora biti muško. Zašto? Ne znam. Tak’ kažu.

Ali kako možeš biti siguran da ćeš se dobro zaposliti ako završiš dobar faks? Moram priznat’ da je broj nezaposlenih na burzi rada veoma ohrabrujuć. Stanje u državi također. Ako se i dobro zaposliš, kako možeš biti siguran da nećeš dobiti otkaz? Dalje, kako možeš biti siguran da se taj dobar brak neće raspasti jednog dana? Kako možeš biti siguran da ćete se voljeti u dobru i zlu?

Ne možeš, zato što uvijek postoji rizik, ali ćeš svejedno većinu toga napraviti. Zašto? Zato što je to općeprihvaćeno i „normalno“. Normalno stavljam u navodne znakove zato što smatram da je to vrlo relativan, ali i širok pojam o kojem ćemo raspravljati nekog drugog puta.

Nadam se da sad već shvaćaš da svakog dana prolaziš kroz rizične situacije i to hrabro, junački i bez ikakvog straha! Bravo, hrabri čovječe!

Pitanje – osjeća li se ironija u „hrabri čovječe“?

Ako se ne osjeća, sad će se osjećati.

Zašto nisi toliko hrabar kad trebaš izaći iz zone komfora? Zašto nisi toliko hrabar kad se trebaš suočiti sa istinom? Zašto nisi toliko hrabar kad trebaš napraviti nešto samo za sebe, za svoju dušu? Zašto nisi toliko hrabar kad trebaš reći vlastito mišljenje? Zašto nisi toliko hrabar kad tvoja djela nisu općeprihvaćena?

Zašto? Upravo zato. To nije općeprihvaćeno. To nije „normalno“.

Bojiš se biti sretan jer ti je to previše rizično.

Bojiš se pokazati osjećaje jer te strah da će te taj netko sigurno povrijediti, bojiš se poslati poruku jer te strah da nećeš dobiti odgovor, bojiš se raditi ono što voliš jer misliš da ipak nemaš ono nešto, jer misliš da su snovi samo za ljude koji imaju sreće u životu, bojiš se biti to što jesi jer te strah da ćeš biti kamenovan zbog toga.

Što ako me odbiju? Što ako me neće prihvatiti takvog kakav jesam? Što ako se neće složiti sa mnom? Što ako neću uspjeti? Što ako ovo? Što ako ono?

Čekaj malo, što ako se stvarno neće složiti s tobom? Što ako te odbiju? Što će se dogoditi? Ponos će ti biti povrijeđen? Biti ćeš tužan?

Kao da to nije dio života, kao da to ne moramo proživjeti. Kao da ti neće biti povrijeđen ponos ako slomiš nos jer si se popiknuo dok si šetao. Kao da to nije sramota. Ah da, oprosti, slomiti nos je prihvatljivije nego dobiti ‘NE’ kao odgovor.

Reći ću ti jednu stvar – svi ti nametnuti standardi, sva ta pravila, sve te „poslovice“, sva ta općeprihvaćena uvjerenja… Sve to nema veze s vezom, slušaj ti mene, kad ja već ne slušam nikog.

Jer što ako te neće odbiti? Što ako će te prihvatiti takvog kakav jesi? Što ako će se složiti s tobom? Što ako uspiješ? Što ako ovo? Što ako ono?

Nećeš nikad saznati jer te bilo strah napraviti taj rizik koji nije općeprihvaćen, jer si se bojao nečeg što se još nije ni dogodilo. Bojao si se budućnosti iako još uvijek živimo u sadašnjosti. Oprosti još jednom, moram se ispraviti – iako bismo trebali živjeti u sadašnjosti.

Zašto se onda bojimo budućnosti? Zašto se bojimo nečeg što se još nije dogodilo?

Ne znam. Izgleda da ćemo se uvijek nečega bojati, ipak nam je strah urođen, ali ostaje pitanje tko će na kraju dana biti zaista hrabar, a tko samo „hrabar“.

Ako je R = Ž, onda je H = S. Hrabrost jednako sreća.

Samo razmislite o ovome. To je sve što tražim. Ne tražim da se složite sa mnom. Gdje bi mi bio kraj kad bi se svi složili sa mnom, ali znam da život nije toliko jednostavan pa zato…

Samo razmislite.

I hvala na čitanju.

Danas ipak neću umrijeti jer mi nitko nije pročitao kolumnu – iako je postojao rizik.

Nina Horvat

Rođena u malom mjestašcu pokraj Čakovca, obična je djevojka velikih snova i specifičnog pogleda na svijet. Iako joj je primarni posao organizacija i promocija zabavnih događaja, ljubav prema pisanju prevladavala je cijelog njezinog života. Ovo je njezin pogled na svijet te vaše putovanje kroz njezine misli i iskustva koja su je oblikovala kao osobu.

Komentari