Uskoro će biti sedam godina (možda i osam, gubim se u tim godinama), od kako sam pobjegla od doma i odlučila svoj život živjeti kako ja želim.

U tih sedam godina selila sam se puno previše- što po Zagrebu, što po Istri (Umagu konkretnije) i Dalmaciji, pa čak i Slavoniji.

I isto tako sam stanovala s mnogo ljudi- s frendovima koji su postali cimeri, cimerima koji su postali frendovi, radnim kolegama s kojima se nikako nisam mogla slagati, radnim kolegama koji su kasnije postali dobri prijatelji…. Jedno ljeto sam živjela  sa šestero ljudi u malom apartmanu, premalome za sedmero različitih karaktera, i vjerujte mi bilo je naporno. Jebeno naporno!

Dolazim iz velike i poprilično glasne obitelji. Ful glasne! Kad se pokušavam prisjetiti svog djetinjstva i tinejdžerskih dana, sjećam se da sam najviše vremena provodila u sobi koju sam djelila s troje braće, na krevetu s knjigom u ruci. Knjige su bile moj bijeg od stvarnosti, trenutak kad bi se isključila iz ovog svijeta i uplovila u svijet mašte, daleko od buke i svađa koje su me okruživale iz dana u dan. Sanjala sam o tišini i miru, životu koji bi igrala po vlastitim pravilima.

Došla sam u Zagreb s 19 godina i 300 kn u džepu, puna strahova i nesigurnosti, ali sa snovima…. Da li sam ostvarila išta od tih snova? -I jesam i nisam…

Kad imaš 19 očekuješ da ćeš do 27-e imati “sređen” život, normalan posao, obitelj… Ali onda počneš odrastati i shvatiš da se skupa sa životnim prilikama i neprilikama mijenjaju i tvoji prioriteti i da život nije popis na listu papira pored kojeg ćeš stavljati kvačice iz godine u godinu. Isto tako shvatiš da koliko god ti je bilo zabavno živjeti s razno raznim ljudima, počneš čeznuti za mirom i tišinom kao što si čeznula s 13 godina…

Živim solo već mjesecima… Živjela sam ja i prije solo ali nisam toliko uživala i cijenila samoću kao zadnjih mjeseci. A opet, ima dana kad se osjećam odvratno usamljeno…

Stoga sam odlučila navesti pozitivne i negativne strane solo života.

Počet ću s pozitivnim jer mislim da njih ima više.

Ono u čemu najviše uživam u ovom samačkom načinu življenja je to što kad dođem doma, dočekat će me sve upravo onako kako sam ostavila- ako mi je odjeća razbacana po kauču, znam da sam tu odjeću ja tamo ostavila. Ako suđe nije oprano, znam da sam to suđe ja ostavila. Nema skupljanja ni za kim drugim nego za sobom, nema tuđeg nereda osim onog koji sam sama proizvela. U kakvom god stanju da sam ostavila svoj stan, tako će me i dočekati.

Mogu doći kad hoću, otići kad hoću bez da se ikome moram pravdati ili objašnjavati.

Može mi doći bilo tko bilo kada bez da moram nekoga obavijestiti ili tražiti suglasnost.

Ako želim raspaliti glazbu i izbrijavati po stanu, mogu i nikome to neće smetati.

Ako želim sjediti u tišini sa svojim mislima, mogu i to jer nema nikoga drugog da me ometa- osim Ringa koji će baš tada biti potrebit i zahtijevati maženje, ali to je ok jer je on mala slatka dlakava buhtla i može biti potrebit kad god želi.

I ono najvažnije – što ostavim u frižideru, to će me tamo i dočekati!

Imala sam cimera (bok Matija!) koji mi je znao pojesti sve slatko što bi si spremala za svoje ponoćne gozbe. Ali hajde što je pojeo, lako za to, nego ne bi kupio novo!!!

Zamisli da se vraćaš s posla krepana i raduješ se kinder buenu white što te čeka u frižideru onako fino hladan i hrskav, dođeš doma, otvaraš frižider, a u frižideru ne samo da nema kinder buena, nema ni čokoladnog pudinga!!! I onda ti dođe da mu odeš u sobu i zatučeš ga u snu, ali ne možeš jer bi onda morala zatuč i cimericu da se riješiš svjedoka, i premda voliš kinder bueno white više nego  rođenu majku, ipak nije vrijedan doživotnog zatvora.

Kad živiš solo nemaš tih problema, Kad živiš solo i u ponoć ti dođe da ždereš sladoled, a sladoleda nema, znaš da ga nema jer si ti bila ta svinja koja je jučer u sebe strpala cijelu kilu sladoleda. Pa ćeš onda navaliti na ostale gluposti koje si skladištila za prilike kad se pretvoriš u Gremlina i bit ćeš sretna što nema nikoga s kim moraš dijeliti, a bome niti nema nikoga da vidi kako se iz “fine” djevojke pretvaraš u bačvu bez dna!

A onda se razboliš ili te ukliješti u leđima(starim, kaj ćeš) pa završiš na bolovanju i fali ti netko da prošeće Ringa jer si ti nesposobna, ili ti treba nešto iz ljekarne, a u tom trenutku nemaš koga žicati da ode do ljekarne umjesto tebe(možda bi trebala Ringa istrenirati za takve situacije?!).

Solo život itekako ima svoje prednosti, ali isto tako ima trenutaka kad poželim da me dočeka skuhan ručak ili da netko umjesto mene ode obaviti špežu (ne želim koristiti književni izraz za špežu! Špeža je špeža! Googlaj si ako ne znaš što znači.) jer mi je dosta više tegliti sve sama i možda me baš zbog tog tegljenja i ukliještilo u leđima.

Ima situacija kad se osjećam loše i ne mogu se pomaknut iz kreveta pa se rasplačem kao malo dijete jer sam kao prvo plačipička, a kao drugo u tom trenutku bih samo htjela da imam nekoga tko bi mi skuhao čaj i malo me tetošio za promjenu.

Nekad se brinem što bi se desilo da npr. padnem ili mi se desi neka situacija koja zahtjeva hitnu intervenciju- koliko bi vremena prošlo dok bi netko reagirao i da li uopće itko reagirao? Strah te je takvih možebitnih situacija kad živiš solo.

Ali onda te frendovi zatrpaju porukama i sjetiš se da iako živiš solo, postoje ljudi koji će uvijek brinuti za tebe i koji će uskočiti kad su ti potrebni.

Živjeti solo nije lako, pogotovo kad si emocionalno nestabilna djevojka koja ima jedva 50 kila s krevetom, ali s vremenom shvatiš koliko si zapravo samostalna, sposobna i hrabra. Pa budeš ponosna na sebe. Shvatiš i da bez obzira koliko se usamljeno nekad osjećaš, ne bi svoj mir mijenjala ni za što! Uostalom, nikad nisam u potpunosti sama- imam prijatelje i imam Ringa i Smeagolla (koji u ovom trenutku vrijedno radi na svom bijegu iz kaveza. -E pa neće moći moj mali glodavi frende!) Za sad je to sve što mi treba i sve što me veseli!

Živio solo život i ponoćno haranje po frižideru bez ikoga da te osuđuje!

Lucia Fonseca

Samo obična cura u potrazi za smislom života. U jednom trenutku stara duša, a već u sljedećem neiživljeno dijete.

“Vjerujem da još postoji magije na ovom svijetu, da priroda liječi sve boljke i da je ljubav najjača sila na ovom svijetu. Vječiti sanjar i nepopravljivi romantičar”

Komentari