Neki dan mi je Marija poslala mail.      

Ma koga ja lažem, što neki dan – bio je 24. srpanj, utorak. Taman sam okice otvorila, mobitel pun notifikacija, vidim par mailova i mislim si sigurno su uobičajene bedastoće, kad ono- Marija. Kaže pročitala je moj tekst. Pita me jesam za to da objavljuje moje tekstove svakog ponedjeljka.

Mini srčani sam dobila.

Evo opet lažem-što mini?! Rasplakala se skoro. Istrčala sam u dvorište i obavijestila gazdaricu. Da smo imale šampanjac, otvorile bi ga. Ali nismo ga imale pa smo skulirale. Ali samo mrvicu.

Čemu toliko uzbuđenje, pitate se…

E pa vidite, ja sam sasvim obična djevojka- moj život nije bajka, nemam neka velika postignuća, ali sam veliki sanjar. I koliko god me život lomio, nikad nisam prestala sanjariti. I veseliti se malim pobjedama!

Prije koji mjesec bila sam na samome dnu ali sanjar u meni nikad ne odustaje, pa nije ni tad. I život me s vremenom nagradio malim pobjedama. Malim ali slatkim!

Mišljenja sam da život nije savršeno režirana bajka kakvu velika većina očekuje.

Život je težak.

Pun je uspona i padova.

Češće padova nego uspona.

Ali jednom kad naučimo cijeniti lijepe trenutke i male pobjede, lakše ga je živjeti.

Kroz život ne treba srljati. Treba ga proživjeti polako, trenutak po trenutak. Prihvatiti svaku prepreku kao novu mogućnost za rastom i razvojem. Izvući samo ono najbolje iz svake situacije, ponekad pustiti i pokoju suzu ako je potrebno, ali nikada ne zaboraviti razvući osmjeh i dopustiti sanjaru u sebi da mašta i da se nada nekom boljem sutra.

Ima jedan grafit u Zagrebu: “Osmijeh na licu uljepšava ulicu”… Nadodala bi još i “onu staru”: “Prazni džepovi nikada nisu sputavali nikoga. Samo prazne glave i prazna srca to mogu učiniti.”

Smijte se i sanjajte.

Ne dopustite djetetu u sebi da odraste. Jer ono se zna veseliti malim stvarima.

A to je upravo ono što ovaj život čini vrijednim življenja.

I stoga u nedostatku šampanjca, pivom nazdravljam sa svojom gazdaricom.

Za male pobjede i sve ostale životne radosti koje tek slijede.

Ali i za prepreke. Jer one nas jačaju.

Živjeli!

Lucia Fonseca

Samo obična cura u potrazi za smislom života. U jednom trenutku stara duša, a već u sljedećem neiživljeno dijete.

“Vjerujem da još postoji magije na ovom svijetu, da priroda liječi sve boljke i da je ljubav najjača sila na ovom svijetu. Vječiti sanjar i nepopravljivi romantičar”

Komentari