Noćas je vazduh težak. Zapinje u plućima i guši me. Teško dišem. Svaki udisaj mi stvara bol. Noćas te ostavljam. Noćas te ostavljam zadnji put. Stavljam u jedan veliki kofer sve što smo bili. Sve što si mi bio. Stavljam čekanje, nadu, strepnju. Stavljam sve one mrvice koje sam ukrala od tebe, ali i one velike stvari koje si mi sam poklonio. Ali ništa to neću ponijeti sa sobom. Sve ostavljam tebi. I idem tražiti sebe. Sebe koja se izgubila u tvojim očima. U tvom zagrljaju.

Odlazim i opraštam se s tobom, a ti to ne znaš. Ne znaš da te ostavljam. Ni ne slutiš. Jer nisi ništa kriv. Ovaj put nisi ništa kriv. A ja odlazim jer ne mogu više ostati s tobom. Ova ljubav je zatvor. Ova ljubav me učinila tvojim robom. I ja to više ne mogu podnijeti. Neću. Ne mogu više podnijeti ovu ovisnost o tebi. Ne želim više da mi ti budeš i mrak i svjetlo. I sunce i oblak. Ne želim da moje raspoloženje ovisi o tebi. Da moja sreća ovisi o tebi. Ne želim. Hoću ponovo da uživam u dobroj komediji, a da pri tom ne gledam na mobitel pitajući se gdje si sad.

Želim da ispijam kafe s prijateljicama i da ne zvirljam okolo tražeći te u slučajnim prolaznicima. Želim ponovo da uživam u omiljenom sladoledu, u kadi tople vode, vožnji bicikla, šetnji, ludim dernecima. Želim da se radujem novoj haljini, novim cipelama. Želim da me rasplaču tužne priče. Da me rastuži ružno vrijeme. Hoću da ponovo volim sve ono što sam voljela i da mrzim ono što sam mrzila.

Ne možeš mi sve to biti ti. Ne mogu samo biti tužna kad tebe nema. Ne mogu samo plakati kad me ti rasplačeš. Ne mogu se samo tebi radovati . Ne želim biti tvoj rob. Neću više da živim u čekanju. U nadi. U strepnji. Želim van iz ovog zatvora u koji me zatvorila ljubav. Pusti me. Ne traži me. Noćas te ostavljam zadnji put, jer te nisam znala normalno voljeti. Jer si me ukrao od same sebe. Jer se ne sjećam šta sam bila prije tebe, ali znam da ovo nisam.

Ilda Dedić

Djetašce zarobljeno u tijelu žene. Voli život, ali ne voli njegovu ozbiljnost, pa se protiv nje bori tako što od svega pravi šalu. Još uvijek je sitnice neizmjerno vesele, poput dvije kugle sladoleda i čokolade koju nikad ne pojede do kraja. Oni koji je ne poznaju kažu da je hladna. Ali to je samo maska. Osjeća više od drugih. Više nego što treba. A onda to stavi na papir i tako nastaju njeni tekstovi.

Komentari