Subota, nedjelja ili ponedjeljak, svejedno je. Kada strašću stvaraš dane Ti živiš i radiš sve nedjelje, obožavaš i one nekada teške ponedjeljke. Budiš se sa suncem, pogledaš kroz prozor i pozdravljaš novi dan. Razbudiš se u trenu i obožavaš jutra i večeri. Liježeš sretan, budiš se sretan. Živiš i raduješ se životu, nasmiješ se borbama.

To je ljubav. 
A nije li ona smisao našega života?
I Tvoga, I moga?
Nije li baš danas pravo vrijeme da se ohrabriš kako bi volio/voljela svoje dane?
Ne gubiš ništa, a dobit ćeš sve.

Što kažeš na to?

Kažeš mi da ne možeš, da to nije Tvoja realnost, da nisi dovoljno obrazovan/ obrazovana, ili da je kasno, da je prošlo Tvoje vrijeme ili da zarađuješ da preživiš i platiš proklete namete i režije, da ti je muka od tvoga života, da drugačije ne znaš, ne možes, da želiš, ali da je to život za sretnike…

Pitam te: Što radiš ujutro u 5? Što radiš kada grad spava?

Reći ćeš mi da si umoran/umorna, od života, od posla, od briga?

Odgovorit ću ti: U tome je poanta, radi ono što te odmara. Pronađi svoju strast, ona je u dubini tebe. Kada te ona povede duboko u noć i probudi u ranu zoru, dat će ti snagu da izdržiš još jedan težak dan, pa još jedan, možda i deset, dvadeset, pedeset, ali nekim čudom ćeš se kretati naprijed, osjećat ćeš da dobro dolazi. Jednom ćeš odustati od preživljavanja jer će te strast voditi prema životu, a Ti ćeš joj vjerovati, sve više i više. Jedno jutro ćeš se probuditi da pozdraviš predivnu nedjelju i još ljepše ponedjeljke. I nasmijat ćeš se životu.

A ja znam da hoćeš.

Teško je kada ne poznaješ sebe, kada nemaš takvu strast koja te budi i odmara, s kojom letiš, koja te vodi iz mračne šume u svitanje, teško je kada ništa nije lako.

Ali molim te, potrudi se i pronađi je. Jer strast stvara predivan život. Ako je ne upoznaš teško ćeš se buditi i još teže lijegati.

Obećaj si da hoćeš.

I možda će to potrajati, možda će trajati i godinama. Nije lako pronaći ono što je duboko zakopano. Ali vrijedi i za deset godina početi živjeti ono što sanjaš.

Čitamo se i pišemo si strašću, strast je ta nit koja spaja tvoje i moje svjetove.

Vaša Mirela 

Ako se pitate tko sam?
Ja sam ovo srce kojim pišem, kojim živim,
ovo tijelo koje njega sluša.
Ako me tražite, uvijek sam tamo gdje je moja duša.
Nikako tamo gdje mnogi očekuju.
Još uvijek sam dijete u tijelu odrasle žene.
Odrastanjem širim pluća i otvaram srce tražeći ljubav u svemu.

Rođena Riječanka.
Volim more, knjige, pisanu riječ, nebo, prirodu, sport i plesne korake.

Sve što volim moja je inspiracija.

Volim svoju obitelj. Volim životinje. Svoja dva psa. Volim ljude. Volim život.
Živim u Slavonskom Brodu.
Pišem.

O čemu?
Istražujem život olovkom i pišem o svemu što ovu dušu dotakne.
Bez olovke ne znam, ni tko sam, ni što želim, ni zašto dišem.
S njom živim punim plućima.
Napisala sam svoj prvi roman pod imenom PROBUDI SE.
Ovdje možete čitati o svemu što jedna duša traži da bi živjela.
O ljubavi, pozitivnoj energiji, uspjehu, pokretu, snovima, ludostima.
Optimizam je ono što me pokreče,
zato sve što vidim daleko je od realnosti, a pod ruku idealizma.
Nisam novinar, filozof niti psiholog.
Život, ljubav, urođeno pero piše najvjernije diplome za jednog književnika.

TOLIKO O MENI

Komentari

One thought on “Smisao”

Comments are closed.