životna strast, strast

Kada se rodiš kao djevojčica na ovom brdovitom Balkanu, još od malih nogu slušaš lekcije o tome kako biti dobra i poslušna žena i kako usrećiti svog muškarca. Tome nas uče, prije svih, naše majke. Kasnije se i ostatak društva priključi, pa savjete i upute možeš dobiti sa svih strana.

Od tetke, strine, komšinice, komšinicine snahe, snahine sestre itd. Jer znate muškarci imaju potrebe.. Prvo ide ono da moraš znati kuhati. Jer možeš ti biti šta hoćeš, profesorica, doktorica, predsjednica države, ali ako si žena, kuhati moraš znati, jer muž mora da jede. Još nam prodaju i onu otrcanu foru da ljubav ulazi kroz stomak.

Znači ako ne kuhamo dobro neće nas voljeti. I šta drugo da radimo, zavrnemo rukave i dobro se uvježbamo. Jer pobogu, kako da živiš u braku bez ljubavi? A tek poslije saznaš da tvoje kulinarske sposobnosti nemaju veze ni sa čim, s ljubavi najmanje.

Drugo pravilo je da ne zvocaš. Muškarci ne vole zvocanje. Kad dođe s posla, dočekaj ga s osmijehom, pitaj ga je li se umorio, treba li mu šta. Nije bitno što si imala grozan dan, što si i ti umorna i što jedva stojiš na nogama. Kada se izvrne na kauč, uzme daljinski u ruke i baci prljave čarape pored sebe, ti ih sa smiješkom odnesi i nipošto ne zvocaj. Uznemirit ćeš ga pa će otići u kafanu da potraži utjehu zbog tako loše i nerazumne žene.

I treće, najvažnije, kad god te poželi budi mu na raspolaganju. Nije bitno šta radiš, i što su ti ruke do lakata u tijestu, kada ti muž priđe, odmah, baš odmah, udovolji njegovim potrebama.

Je li moguće da nas naše majke ovome uče? Muškarci, muškarci i samo muškarci. Oni imaju potrebe, želje. Mi žene smo roboti i breme braka i života trebamo nositi na svojim plećima. I ako brak slučajno propadne, žena je kriva. Uvijek je žena kriva. A zar ne bi bilo puno bolje kada bi majke savjetovale svoje sinove za uspješan brak, a ne kćeri? Zar nisu naše majke pobrkale lončiće u tim savjetovanjima? Zašto npr. svojim lijepim dragim sinovima ne kažu sljedeće: Kada vidiš da žena ima puno posla ustani s kauča koliko god da si umoran i opere joj suđe bez da ti ona išta govori.

Znat će ona to cijeniti i nagraditi te zbog toga. Peškir kojim si se obrisao baci u korpu za veš, ne pored korpe. Ne možeš čarape bacati gdje stigneš. Zna se gdje idu prljave čarape. Ne dopusti da dane kada si slobodan, žena provede u kuhinji, ti na kauču. Izvedi je u neki lijep restoran. Prošetaj s njom. Kupi joj nešto. Poigraj se s djecom da ona može za to vrijeme popiti kafu s prijateljicama… I niz drugih stvari bi muškarci trebali naučiti prije braka, ne žene. Jer ako je žena sretna i zadovoljna definitivno će biti i muškarac. Nikako obrnuto.

Draga majko, molim te poštedi me savjeta kako da usrećim svog muškarca. Jer moja uloga na ovom svijetu je mnogo značajnija od uloge žene sretnog i zadovoljnog muškarca. Bolje me posavjetuj kako da ga natjeram da on usreći mene jer očito ga niko tome nije naučio. Draga majko i ja, iako sam žena, imam potrebe. Imam i srce i dušu. Nisam robot. I iako mogu da podnesem duplo više od njega, ne želim da podnosim.

Draga majko, zar nisi čitala bajke, kćeri se rađaju da budu princeze, voljene, mažene i pažene. A ne da služe nekom muškarcu i njegovim potrebama. Ja vjerujem u bajke i naučit ću i svoje kćeri i sinove da vjeruju. Kćeri ću naučiti da budu princeze, a sinove hrabri vitezovi, prinčevi, vojnici koji će učiniti sve da usreće svoje dame. Samo tako će svijet biti divno mjesto u kojem će svi živjeti sretno do kraja života.

Ilda Dedić

Djetašce zarobljeno u tijelu žene. Voli život, ali ne voli njegovu ozbiljnost, pa se protiv nje bori tako što od svega pravi šalu. Još uvijek je sitnice neizmjerno vesele, poput dvije kugle sladoleda i čokolade koju nikad ne pojede do kraja. Oni koji je ne poznaju kažu da je hladna. Ali to je samo maska. Osjeća više od drugih. Više nego što treba. A onda to stavi na papir i tako nastaju njeni tekstovi.

Komentari