Radim li i ja to??? Jesam li sklona sama sebi prodavati maglu?
Da li se tetošim i uljuljkujem u bajke koje sama konstruiram za sebe?

Vidim to kod ljudi s kojima se negdje presijecam…u poslu ili u privatnom životu, pa se brže-bolje uplašim da i ja to sebi možda radim, a da nisam toga svjesna?! Uzmem onda u ruke neke svoje odluke, pa ih izvrnem u lijevo, pa u desno, istresem iz njih sve male i velike mrvice, onda ih brzo još i stavim na papir, pa na ekran, pa na kraju i pod vodu- da budem sigurna da ne puštaju negdje!

Uvijek me to spopadne kad se družim s nekim od likova kojima je gen za samozavaravanje mutirao do granice kad sve to postane naivnije od slikovnice za jednogodišnje dijete.

Tip 1

Očito je da On radi budalu od nje, onako baš javno i nedvojbeno. Ona fino uzme veeeliku crvenu kutiju, pa unutra nagura sva moguća sranja koja joj je priredio, onda uzme malo celofana, pa u njega posebno umota prevare, psovke, pokoji šamar i neko direktno omalovažavanje. Pošprica još unutra malo finog parfema i stavi na vrh ogromnu, crvenu, satensku mašnu na kojoj piše:
– On mene voli na svoj način!

Tip 2

Kupila je torbicu od teleće nape, ručno rađenu i sa zakovicama od čistog srebra. Otplaćivat će je sljedećih 50 godina, jer su joj primanja minimalna, neujednačena i s obilježjima fantoma.
– Ti kužiš da si za te novce mogla platiti 4 rate kredita koji duguješ?
– A daaaj! Platit ću već nekako taj kredit!
– Kako nekako? Kredit se plaća s novcima, a ti si novce koje nemaš sprašila na nešto što ti proizvodi još i nove troškove!
– Ma koje nove troškove??
– Treba ti oružana pratnja kad odlučiš nositi tu torbetinu koja košta kao polovni auto srednje klase i od prvog vlasnika, a ti naoružani zaštitari isto koštaju!
– Ti mene uvijek ispljuješ, umjesto da se veseliš skupa sa mnom! Ja toliko puno radim, da valjda zaslužujem jednu poštenu novu taškicu?!

Tip 3

– Kuda ste krenuli vas dvoje?
– Na Maldive!!
– Opaa! Krenulo vas je?
– Zapravo nije, ali odlučili smo se počastiti jednim poštenim putovanjem! Uživat ćemo kao nikad do sada, a kad se vratimo onda ćemo vidjeti kako ćemo dalje. Nakon toliko godina braka i svih problema koje smo prošli, zaslužili smo dobar provod!

Tip 4

– Dajem otkaz! Dosta mi je!
– Ma da?!
– Da!
– Imaš novi posao?
– Nemam, ali znam da vrijedim puno više i mogu si sutra naći novi posao!
– Zašto onda ne bi sutra dao otkaz, kad prvo nađeš drugi posao?
– Zato što mi je dosta!
– Čega točno?
– Zakasnio sam pola sata i odmah je bila frka! Neću to trpjeti!
– Kako si zakasnio? Ne smiješ kasniti na posao!
– Znam, ali nije tako strašno ako dođem pola sata kasnije! Sve sam odradio što je trebalo!
– A koliko puta zakasniš u mjesecu?
– Nema veze! Uvijek sve napravim na vrijeme!
– Aj sretno ti bilo na tom poslu koji ćeš sutra naći!

Tih sretnika s propuhom između ušiju, ima raznih fela!  Glavna poštapalica im je „to ću sutra“ ili „budem nekako“!

Smisle si pričicu, ponove ju 3-4 puta na kavama s dokonim sljedbenicima iste filozofije, pa krenu u provedbu!

Poslije im je kriv loš vjetar, loši zakoni, loša bioprognoza, loša krvna slika susjedovog magareta ili loš utjecaj gravitacije na grah koji im je baba Mileva bacala onomad kad im je prorekla svjetlu i dokonu budućnost.

Zaslužili su svašta nešto, ali nisam sigurna da nisu zaslužili točno to što imaju i onako kako su si priskrbili.

Država nam nikako nije za pohvalu, zakoni su nam poput vjetrenjača, tokovi tržišta rada se okreću čas uzvodno, čas nizvodno, a o ljubavi neću….ipak, lovorike za trenutnu situaciju koja nas snađe, gotovo uvijek pripadaju nama samima.

Samozavaravanje je pokrivač za promrzlu dušu ili za smanjenu moždanu funkciju kod ljudskih primjeraka koji nisu dugo stajali pred ogledalom, oči u oči sa samima sobom.

Viktorija Herak

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂

Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.

Klementina Kleščić

Komentari