Dok ovo pišem ponedjeljak je, milijun je stupnjeva i upravo mi je poštom došao dar kojeg ne smijem otvoriti do rođendana. Obećala sam. Vama je srijeda i sad vas puca znatiželja, znam 😀

Kakav je osjećaj dobiti dar koji ne smiješ otvoriti? Genijalan. Stoji na stolu a ja šetkam svako malo oko njega i nagađam što je unutra.

Sitnica. – rekao je Željac kad me zvao i rekao da je poslao poklon.

Svejedno je najveća čar to pogađanje, neovisno o tome radi li se o bombonijeri ili ručno napisanom pismu. Možda i neka fotka, jer Željac gdje god ide sa sobom fura svog vjernog druga – najdraži fotoaparat.

I dok tako gledam u zagonetnu, malu kutijicu, promišljam o minuloj godini. O 365 dana kad sam stvarala svašta. Što dobrog i pametnog, što totalno glupog i nepromišljenog. Razmišljam o minulim rođendanima, prijateljima koji nikad ne zaborave, čestitkama koje stižu već danima, prevelikim hlačama koje sam dobila na dar od tete Ljilje pa sad stoje u ormaru dok nagađam što ću s njima, o milijun stvari koje su se dogodile i masi novih ljudi u mom životu.

Bila je ovo jedna neobična godina. Ona koju svakako neću nikad zaboraviti.

Kažu da sad ulazim u najbolju eru svog života. Kažu da je ovo godina u kojoj ću najviše toga stvoriti, kad imam najviše energije i kad će sve biti lako. Smijem se. U mom je svijetu sve lako ako tako odlučim i sve komplicirano ako se tako osjećam.

Ništa nikada ne ovisi o drugima i to je najbolje što imam. A imam zbilja puno toga. I uvijek se pitam zašto su ljudi tako nesretni na svoj rođendan? Svi uvijek negoduju oko prvih bora, gunđaju što stare, mršte se što su potrošili nešto novca zbog prigodnog obiteljskog okupljanja i samo čekaju „da taj glupi dan prođe“. Ali ja ne…

Volim rođendane. Volim spoznaju da sam još tu, da sam bogatija za 365 dana iskustava, za nove ljude, za sreću i uspjehe, jednako kao i razočaranja. Sve je to dio nas. Sve je to život.

Lijepo je znati da imam toliko ljudi koji zovu i unaprijed šalju darove, lijepo je znati da sam voljena i da ćemo skupa stvarati masu novih uspomena u godini koja dolazi.

Ne tražim si bore na licu i znam zašto ih zapravo nemam, jer se mnogo smijem. Jer se ne bojim izazova, jer dajem mnogo ljubavi pa je još više i primam, jer imam obitelj koju obožavam i prijatelje koje ne bih mijenjala za ništa, jer svijet doživljavam kao pozornicu a život sam po sebi kao igrokaz, za koji mi sami pišemo scenarij.

Ne gunđam zbog nešto potrošenog novca, ne mrgodim što sam za ljeto starija, jer shvaćam da je to najljepši životni dar – ići naprijed. I da, to naprijed su i prve borice i pokoja sijeda vlas, ali to naprijed su i iskustva. Ne bih voljela sada imati 15 i ponovno učiti živjeti. Ne bih voljela prolaziti neke stvari opet. Smatram da sam točno tamo gdje trebam biti, u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Smatram da su mi se gluposti desile jer su mi trebale lekcije, prilike se otvorile jer sam ih sama stvorila, ljudi došli i prošli jer smo jedni druge trebali nešto naučiti.

Smatram da ne postoje slučajnosti i da je apsolutno sve naš i samo naš izbor.

Moj je biti sretna, smijati se mnogo, slušati dobru glazbu, biti zahvalna na divnim ljudima koje imam u svom svijetu, na ovom portalu, na druženju s vama, na još jednom rođendanu.

Jer svaki je rođendan zapravo dar.

Život tako brzo proleti, kad malo bolje promislim, shvaćam da smo svi mi tek treptaj oka u vremenu i prostoru i da je sve što imamo, zapravo samo ovaj trenutak, pa hajmo ga učiniti najboljim mogućim.

Slavite svoje rođendane s veseljem. Grlite one koji su došli vaš dan proslaviti s vama, režite tu tortu s veseljem i pušite svjećice, ma koliko da ih je na torti. Smijte se, plešite, živite i ne mozgajte mnogo o lošim trenucima i ne razmišljajte previše o sutra.

Danas je važno. Sada smo tu i drugo ne postoji. Ono što činimo sad, ono kako se sad osjećamo, obilježit će sve buduće rođendane.

Što je bilo u kutijici? Kakav je dar? Saznat ćete, obećajem, prije mog sljedećeg rođendana.

Kakva je torta? Odlična! Svratite 😉

Ljubi vas birthday girl M.

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari