Ukrast ću noćas tvoje oči
i prosuti ih po zvjezdanoj noći.
Uzet ću noćas tvoj osmijeh
koji čuvaš za mene
I staviti ih u zalaske usamljene.

I tvoj prćasti nos će biti mjeseca sjaj
pored njega ću strpljivo staviti zvijezdu
I tvojih usana odsjaj.

Kada umjetnost opiše prirodu,
a ljepota krasi tebe
stavit ću te u nebo
I imati te stalno pokraj sebe.

Lada Zvonarević

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari