Kupila sam neke slike za spavaću sobu, na koje mogu stavljati druge slike. Fora su!  Bilo je to prije vise od dva i pol mjeseca!

Pogađate?

Treba izbušiti rupe u zidu!

Taj dan kad sam kupila:

– Budeš mi izbušio rupe?
– Naravno ljubavi da budem! To je 5 minuta posla!

Sljedeći dan je donio u spavaću sobu bušilicu, produžni kabel i kutiju s pregradama. To je posuda gdje stoje šarafići složeni po abecedi i ima ih 100 vrsta i raznih dezena!  Pomislila sam da nema šanse da mu nešto pofali, pored toliko šarafa.

Znači, bila sam ziher da je to to, ali ćorak!

– Viki, ne mogu to danas postaviti, nemam tiple.
– Aha… a da ne staviš tiple?
– Ne mogu tako! Moraju biti tipli!
– Hm… ja kad nemam krumpire, skuham rižu, ili ako nemam zelenu salatu, napravim grah salatu. Tako ti nekako zamijeni te tiple s nečim što imaš.
– Viktorija, ne može tako! Sutra ću kupiti tiple i izbušiti rupe.
– Dobro.

Tjedan dana kasnije:

– Budeš mi izbušio one rupe?
– Budem! Već sam si razmišljao da trebam to napraviti.
– Super, znači polako idemo prema cilju?!
– Ljubavi, podjebavaš me, a radim po cijele dane.
– Ok, oprosti….  ali molim te nemoj da se to otegne do Božića!
– Sutra ću, obećajem!

Tri tjedna kasnije:

– Dobro, budeš izbušio te 4 rupe u sobi??
– Jao! Evo jučer sam vidio bušilicu u sobi, ali je bila skoro ponoć.
– Tek jučer si ju vidio??
– Ma ne, vidio sam ju par puta, ali uvijek je debela noć.
– Dobro, znam da puno radiš i da si umoran na večer, znam da ti se ne da i da ti je vruće…. ali tri tjedna strpljivo čekam i sad stvarno…
– Sutra ću, obećajem!

Pet tjedana kasnije:

– Ej, ljubavi! Naručila sam te kod okuliste!
– Ha? Zašto??
– Zato! Trebaš na pregled!
– Ja?? Zašto?? Super vidim…
– Da super vidiš, vidio bi tu j**enu bušilicu u spavaćoj sobi!
– E sad ne znam šta da kažem.

– Dobro, je li ti bar malo neugodno?
– Vidi sad tebe!
– Vidi me, da! Zamisli da me nešto tražiš i da te 5 tjedana vučem za nos??
– Pa dobro, je l’ vidiš da radim po cijele dane?
– Vidim! Zato šutim i strpljivo čekam! Ne spominjem, ne turam pod nos i ne podsjećam te svaki dan, ali j**mu mater i rupama i životu!
– Dobro, nemoj se ljutiti odmah!
– Odmah??
– Budem! Evo sutra ću kupiti tiple!
– Još nisi ni tiple kupio??
– Ti znaš da ja tebe volim?
– Vidim!

Situacija od danas:

Probala sam tu j**enu bušilicu pomaknuti, ali nisam mogla!  Zarasla je u parket! Vi to ne bi vjerovali, ali majkemi pustila je korijenje i zarasla!

Htjela sam ju odnijet van i sakriti je negdje!  Već mi je neugodno da to govno stoji u sobi i da ga podsjeća da treba izbušiti usrane 4 rupe! Gleda u tu bušilicu svaki dan i sigurno se osjeća loše što nije to napravio?!

On stvarno puno radi i znam da je na večer umoran i iscrpljen, zato šutim!  Ja šutim, on prebacuje dan za dan.

Žao mi ga je i zato strpljivo čekam da sam odabere kad mu odgovara da to napravi, ali jebote to odabiranje dana se baš otegnulo! Ja bi sad najradije negdje sakrila te slike i vratila u radionu bušilicu, pa da se pravimo da nam uopće ne trebaju te rupe u zidu.

Fućkaš glupe slike! Kao da mi trebaju!  Prazni zidovi su isto lijepi, a ako ništa ne strši sa zida, lakše je za krečiti. Krečimo svake treće godine i super je da nas maler isto bude sretan bez tih ćavlova!

Šta vi kažete?

Možda da ja poolako izvučem tu jebenu bušilicu, produžni kabel i glupe slike, pa sve to potajice spakiram u kantu od smeća?!

Bilo bi to opet “vuk sretan, koza opet spasila žifce”! 

Komentari