Ovo je moj prvi susret s autorom o kojem se puno priča u zadnje vrijeme kao dobitniku nagrade “Fric” i “Kočićeva pera” za roman Sjećanje šume. Čovjek koji za sebe kaže da piše na način “piši usko, misli široko”, svakako mi je privukao pažnju. Pa iako ima nekoliko romana iza sebe, Šuma je došla do mene.

Kako ja to obično radim, i ovog puta sam pokazala na društvenim mrežama što je na redu za čitanje i nagledala se komentara poput: “čekam da me privuče”, “čekam ono nešto”, a ja se već od prve stranice zakopala u knjigu.

Možda nekog nije radnja privukla, a možda ih nije privukao stil pisanja, ne znam, ali mene je privuklo sve: Odrastanje dječaka u Gorskom kotaru i Lici, njegov, naizgled, “hladni” odnos s roditeljima, i “topli” sa starijim čovjekom kojeg od milja zove djeda, a još više glatke rečenice kakve sam susrela tek kod još jednog autora i to nedavno (naravno, riječ je o Danijelu Špeliću), meni su sasvim dovoljan razlog da knjigu ne ispuštam iz ruku.

Nisam osjetila zamor tokom čitanja, nisu me smorili detaljni opisi interijera i eksterijera… Ovdje se Damir usredotočio napisati ono što je zbilja važno: od odrastanja s roditeljima koji “drže palicu”, o prvom susretu s tv-om, o dječačkim gluparijama i nadasve, o dječačkim željama, snovima i nadanjima! Da, ima tu i poneko iznenađenje, ali ne bi bilo dobro da vam baš sve otkrijem… no mogla bi vam se i koja suza sakriti u oku.

Djetinjstvo kakvo je opisivao, makar nas dijeli nekoliko godina (ne, neću reći koliko),  bilo je dovoljno da se u knjizi pronađem, i osjetim tu neku “bliskost” s autorom koji svojim djelima zove na čitanje. Pa iako je ovaj roman prvi njegov koji sam pročitala, nadam se da nije i zadnji.

Sve u svemu: Nije roman kojemu treba suditi od prve stranice jer zadnje su te koje mu daju smisao!

Hvala Lada Jurković, Buybook Doo

hvala Damir Karakaš!

Da još napomenem, istoimena predstava se izvodi u Gradskom dramskom kazalištu Gavelli u Zagrebu, pa tko voli…

Naslovna slika: Klix.ba

rođena je 22.05.1980. u Vukovaru. Školovala se u Vukovaru sve do 1991, nakon koje je život odvodi u druge krajeve Hrvatske u koje nikada nije niti pomislila da će ići. Školovanje nastavlja u gradu Đurđevcu i Zagrebu, a od 2003 živi u Zagorju. Nekada je pisala poeziju, no prava ljubav joj je proza. Žanr koji najviše preferira su triler i fantasy, no kako se unazad dvije godine bavi promoviranjem domaćih autora, pročitat će sve što joj se ponudi. Piše intervjue za online Časopis Kvaka kao novinar amater.

Komentari