Često plačemo. Takvi smo. Goli i ranjivi.

Dođe nam dan da i po nekoliko puta zaplačemo, ali se nakon par minuta i dobro nasmijemo, pa onda malo i mrzimo sve oko sebe, i sebe, poslije smo inspirirani životom, ljudima, volimo sve živo i ne živo, dok nam tuga ponovo ne navre.

I tako u krug. Izmiješane emocije su nam česta svakodnevnica.

Sve je to život. Moramo isplakati sve što nas tišti, moramo se nasmijati ljepoti života, moramo i malo mrziti. Sve to moramo kako bi znali što je sreća a što nije, što volimo a što ne volimo, što želimo a što ne želimo.

Ima onih koji kažu da ne plaču, da nikada ne mrze, da nisu tužni, ne dozvole si.

I ja sam nekad bila teška za suze, za poneku mržnju, za bol. Nisam joj dala ni blizu sebi. Bila sam nekako plaha, isplašena, napeta. Sretna sam što sada sve to mogu da isplačem, što prihvaćam bol i suzu tamo kako bi se nastanila vječna sreća.

Al’ Ti, koji ne znaju to, sreća im je kratka, dođe pa ode, još ne znaju što vole i da vole, što žele i da žele.

A sreća kad se nastani i u boli ostaje, sa svakom novom suzom se taloži. I ne odlazi.

Ako se pitate tko sam?
Ja sam ovo srce kojim pišem, kojim živim,
ovo tijelo koje njega sluša.
Ako me tražite, uvijek sam tamo gdje je moja duša.
Nikako tamo gdje mnogi očekuju.
Još uvijek sam dijete u tijelu odrasle žene.
Odrastanjem širim pluća i otvaram srce tražeći ljubav u svemu.

Rođena Riječanka.
Volim more, knjige, pisanu riječ, nebo, prirodu, sport i plesne korake.

Sve što volim moja je inspiracija.

Volim svoju obitelj. Volim životinje. Svoja dva psa. Volim ljude. Volim život.
Živim u Slavonskom Brodu.
Pišem.

O čemu?
Istražujem život olovkom i pišem o svemu što ovu dušu dotakne.
Bez olovke ne znam, ni tko sam, ni što želim, ni zašto dišem.
S njom živim punim plućima.
Napisala sam svoj prvi roman pod imenom PROBUDI SE.
Ovdje možete čitati o svemu što jedna duša traži da bi živjela.
O ljubavi, pozitivnoj energiji, uspjehu, pokretu, snovima, ludostima.
Optimizam je ono što me pokreče,
zato sve što vidim daleko je od realnosti, a pod ruku idealizma.
Nisam novinar, filozof niti psiholog.
Život, ljubav, urođeno pero piše najvjernije diplome za jednog književnika.

TOLIKO O MENI

Komentari