Kažu da je žena stvorena od krivog rebra. Ako je pokušaš ispraviti, polomit ćeš je. Znači da bi je trebao prihvatiti onakvu kakva jeste. Trebao bi je voljeti sa svim njenim manama i nedostacima. Ne bi je trebao mijenjati niti sebi prilagođavati. I ima smisla. Svojeglavo je to biće. Nesavršeno, ali upravo u toj svojoj nesavršenosti je savršeno baš takvo.

Međutim, problem je što se žene same mijenjaju zbog muškaraca. Same se lome. Mijenjaju svoju prirodu, mijenjaju sebe da bi udovoljile njima. Pokušavaju same da se “isprave“ i onda se slome. Onda postanu sve osim žene. Uvjere je da nije dovoljno dobra, da se treba “ispraviti“ i onda ona postane ono što nikad ne bi smjela. Postane sve što nije.

Proguta ponos ili ga gurne negdje u stranu pa se spušta na nivoe koji joj ne dolikuju. Radi stvari koje joj ne priliče. Uvjere je da nije dovoljno pametna, pa počne da se vodi za tuđim mišljenjima. Počne smatrati ispravnim ono što joj drugi kažu da je ispravno. Prestane misliti svojom glavom. Uvjere je da je muško glava kuće pa ona zašuti prepusti toj glavi da misli i upravlja, a zaboravlja da je ona vrat. Zaboravlja da je glava na vrhu, ali da se okreće onako kako se vrat okrene. Uvjere je da ne zaslužuje puno i onda počne da skuplja mrvice. Mrvice ljubavi, pažnje, nježnosti. Pokušavajući da bude ono što od nje očekuje, ona se slomi. Postane sve osim žena.

Jer žena se ne gazi. Žena ne šuti na uvrede i prevare. Žena ne podnosi nepravdu i poniženje šuteći, već se brani. Bljuje vatru ako treba, ali ne da na sebe. Žena ne klima poslušno glavom.

Ona ima svoje mišljenje, svoj stav. I ne boji se da ga kaže. Žena ne dopušta da se gazi po njenom ponosu. I ona ne pristaje na malo. Sve ili ništa. Sva ljubav svijeta, sva pažnja svijeta, sva nježnost svijeta ili ništa. Radije će biti sama nego pristati na mrvice. Ona je svjesna svojih vrijednosti. Svjesna je da su njene mane ustvari vrline.

Svjesna je da je savršena. Svjesna je da može sve. Svjesna je da je ona ono što probudiš u njoj. I žena i djevojčica. I anđeo i đavo. Dobra i loša. Pametna i luda. Vučica i umiljato jagnje. Led i vatra. Mirna i strastvena. Kurva i svetica. Nepredvidiva i neukrotiva.

U njenom biću ima toliko drugih bića i svako se mora voljeti. Svako se mora maziti i paziti. Njen lik ima toliko likova, a ti upoznaš onaj koji probudiš u njoj. Ako je voliš, ako je poštuješ, ako je prihvatiš takvu kakva jeste i ne pokušavaš je izmijeniti bit će majka, sestra, ljubavnica, partner, snaga, potpora. Bit će duša tvoje duše. Bit će vrat koji će glavu okretati u pravom smjuru.

Ako je pokušaš “ispraviti“, promijeniti, slomit ćeš je. I to što napraviš od nje više nije žena. 

Djetašce zarobljeno u tijelu žene. Voli život, ali ne voli njegovu ozbiljnost, pa se protiv nje bori tako što od svega pravi šalu. Još uvijek je sitnice neizmjerno vesele, poput dvije kugle sladoleda i čokolade koju nikad ne pojede do kraja. Oni koji je ne poznaju kažu da je hladna. Ali to je samo maska. Osjeća više od drugih. Više nego što treba. A onda to stavi na papir i tako nastaju njeni tekstovi.

Komentari