I znala sam da nikad više
neće biti isto vino,
ni isti okus, ni smijeh.

Znala sam da će u meni
ostati zarobljen vrisak,
i uspomena,
da ću tu fotografiju
čuvati kao najveće blago
koje sam mogla posjedovati.

Znala sam…

Nešto se odlomilo od mene
i otišlo s njim.
Taj jedan dio sreće
koju nikad više neću pronaći.

Znala sam…

Još jedna hrid
na koju sam nasukala srce.
Dovraga, nikad više neću plesati.

Ko sam ja?
Najmlađe dijete moje porodice. Diplomirani inžinjer (aha, jesam)
e-komunikacija. Kažu i da sam pjesnik. Rođena u Crnoj Gori, i nasukana na
njene hridi. Vegan koji vjeruje u bajke, i ljubav. Ponosna vlasnica
(trenutno) tri knjige poezije, “Deseto nebo”, “Maloljetni suncokret” i “Pjesme od krvi”.
Zaljubljena u more i nebo. Eto, čovjek sam. Žena sam.

Pratiti me možete i na blogu: tostokucanijesrce.blogspot.hr

Komentari