Sveznalice

Slušam svakodnevno žene kako govore da su im momci ili muževi uništili živote. Ili nebitno, nekad čak nije riječ ni o njima, toj tako po nas nepovoljnoj kategoriji ljudskoga roda, nekad su tu u pitanju roditelji, nastavnici, profesori, rodbina, komšije. Ma ima ih svakakvih, ali ono što je jednako je da je u svakoj toj priči taj neko toj nekoj ženi uništio život.

Neću lagati i sebe sam slušala kako to isto govorim.

Te kriv mi je ovaj, te onaj, te mene niko ne voli svi su se urotili da od mog života naprave pakao i unište ga. Svi su bili pogrešni i krivi i ja sam bila tako kivna na sve njih. Bila sam užasno nesrećna, stalno sam tražila nove krivce za moja raspoloženja i za sve neke ružne stvari koje su mi se desile.

No najgore od tog svega je da ja nisam bila svjesna sebe, nisam mogla čuti samu sebe. Nije da se nisam slušala jer jesam, možda i previše sam pokušavala iz sebe izvući neke informacije, no nisam se čula. Znala sam, slušala sam, čak sam što je najgore i živjela tu iluziju ali nisam se dovoljno dobro čula.

Valjda nisam ni željela da čujem jer bih onda morala priznati kako sam zapravo za sve što mi se dešava kriva ja.

Da, sami smo krivci za sopstvene nesreće, za sopstvena neraspoloženja. Niko ti ne može uništiti ništa tvoje, ne ako ti to sama nisi dozvolila. Dakle opet počinjeno od nas samih. Ne kaže se džaba ono “kakve su ti misli takav ti je život”. Doslovno je tako. Ono si što odabereš da budeš. Tečeš u onom smjeru u kojem si sama usmjerila svoj tok da ide i funkcionišeš onako kako si sama podesila svoje postavke.

Ako odabereš biti samostalna, superiorna i hrabra to ćeš i biti. Ali ako odabereš ono drugo, da ti drugi biraju kakva ćeš i ko ćeš biti, onda ne znam zašto se čudiš što ti život nije onakav kakvim ga možda negdje samo potajno zamišljaš.

Naravno da ne možeš upravljati drugima, naravno da ti ne možeš da utičeš na njihove postupke ali možeš na sebe. Ako neko nije dobar prema tebi, umjesto da se sakriješ u mišju rupu ti se suprostavi. Tako biraš bolje za sebe. Treba da shvatiš da taj “odabir” nije samo stati i reći e ja biram biti sama kovač svoje sreće, već više indirektnim odlukama I postupcima u datim trenucima.

Ti treba da odaješ jasan stav onoga što želiš, da odeš onda kada ti nije dobro i da ne prihvataš ništa manje od onoga što ne želiš.

Znaš sigurno tu neku ženu u svojoj blizini za koju svi znaju da je ono kao super žena zar ne? A što to misle? Pa njoj se ni ne obraćaju ako nemaju šta da joj kažu i ako to nije ono što nju zanima. Ona je jasno svima stavila do znanja ko je, šta je i šta je zanima a šta ne i ljudi to prihvataju. Ne bi vjerovala ali čak i poštuju jer se pomalo boje takvih žena.

Nema ništa opasnije od žene koja zna ko je i šta hoće zar ne?

Pa u čemu je onda razlika između tebe i nje? Razlika je ta da se ona usudila odabrati bolje za sebe. Ona je odabrala birati za sebe umjesto da joj drugi vrše te odabire. Jeste, ona nema mnogo ljudi oko sebe ali to što ima su joj pravi prijatelji koji su tu stvarno zbog nje.

A šta tebi vrijedi horda ljudi oko tebe kad nigdje nikoga nema u blizini kad tebi treba nešto? Kad su to sve osobe koje misle da si labilnog karaktera pa te iskorištavaju kad god im nešto treba? Nabijaju ti neki lažni osjećaj krivice i iskrivljene odgovornosti za njih i njihove probleme koje i ti redovno rješavaš jer misliš kako su ti oni potrebni i kako te to održava u životu. Nisi primjetila kako si se samo ti tu izgubila. Kako si postala ovisna o drugima i kako se bitnom osjećaš samo onda kada te neko treba, kada te neko zove ili traži.

Znaj da si najviše potrebna samoj sebi. Znaj da apsolutno nikoga nije briga kako se ti osjećaš, da li ti je ili nije nešto potrebno da svi gledaju smo sopstvenu korist. I znaj da si na kraju ti i jedino ti odgovorna za sve što ti se desilo, za sve što te snašlo jer ti si to sama birala ili si negdje zažmirila jer si se plašila da odabereš.

Nije život strašan uopšte ako ga ti takvim ne učiniš. Ne plaši se, ne dozvoli da te njegovi talasi nose onako kako oni hoće već sama stvaraj svoje vjetrove bure I oluje koje će te odvesti tako gdje ti želiš da ideš. Ljude degradiraj od sebe, biraj one koje želiš pored sebe ili barem odbaci one koji ti nisu dobri. Ne treba ti niko osim sebe same, a kada sebe dobiješ natrag onda ćeš lako.

I upamti, svi konci života su u tvojim rukama, sama kroji svoje puteve.

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari