– Kako molim??? Ponovi mi još jednom!
– Hoću ići raditi!
– Imaš 71 godinu!
– Znam, ali mogu još raditi!
– Ti nisi normalna! Tko će te zaposliti sa 71-om godinom?
– Naći ću neku baku koju ću njegovati.
– Mama, žene tvoje dobi su bake koje treba njegovati.
– Ti si bezobrazna!
– Ma oprosti, ali govoriš mi da ideš u drugu državu, raditi kao njegovateljica? Jesam dobro shvatila?
– Da i nemoj se truditi da me odgovaraš! Odlučila sam!
– Vidim!

– Zabadava se ljutiš! Trebam novac, imam puno slobodnog vremena, tate više nema i cijeli dan sam sama! Hoću raditi, jer znam da mogu!
– Ali mama, svi trebamo novac i svi imamo želje… nisam sigurna da trebaš ići raditi. Imaš mene i mog brata, oboje smo se spremni brinuti o tebi, imaš mirovinu koja nije velika, ali je za tebe dovoljna… ne želim da ideš!

– Viktorija… sama sam po cijele dane. Izgubila sam muža i teško se nosim s tim. Ja nisam tip koji će sjediti doma i plakati. Lakše ću sve to podnijeti ako budem nešto radila.
– Mama imas 71 godinu! Nisi nikad sama otišla na tržnicu, a kamoli van zemlje! Ne znaš jezik, ne snalaziš se s mobitelom… za njegovati nekoga treba fizička snaga, a ti ipak nisi toliko jaka.

– Tko ne zna jezik??
– Mama, ne znaš njemački!
– Molim?? Kako ne znam?
– A kako znaš?
– Učila sam u osnovnoj školi!
– A daj, mama!! Učila si prije 60 godina i u međuvremenu nisi koristila ni riječ njemačkog!
– Znam njemački! Bila sam na testiranju i rekli su da znam dosta!
– Gdje si bila??
– Na testiranju!

 – Mama… zašto ja to ne znam?
– Zato jer nisi ti meni mama, nego ja tebi! Odlučila sam, Viktorija!
– Dobro, kako to misliš izvesti? Kad im kazeš koliko imaš godina, teško će te zaposliti.
– Pomoći ce mi Danijela, ona će me preporučiti!
– Jbmti mama i tebe i Danijelu!! Obadvije niste normalne! Necu da ideš!
– Odlučila sam! Putujem za 4 dana.
– Molim?? Nećeš!
– Hoću!
– Pozvat ću svog brata! Mama neću da ideš, bojim se! Ni on se neće složiti!
– Možete se i ti i tvoj brat zaletiti u dupe sami sebi! Ja znam da mogu i hoću! Danijela ima u mene više povjerenja, nego vas dvoje!

– Vidi mama… izgubila sam tatu, nisam spremna sada izgubiti i tebe. Ne mogu se nositi s tim! Molim te, razmisli još jednom! Šta ako ti se nešto dogodi? Šta ako se tamo razboliš? Mama, molim te nemoj ići!
– Viktorija, sve razumijem i znam da se brineš. Danijela će biti tamo i pomoći će mi da se snađem. Bit cu joj vječno zahvalna što mi je pomogla, a ti ćeš se naviknuti da nisam tu, već si velika!

– Mama!
– Odlučila sam, Viktorija!
– Čut će me Danijela….
– Možeš joj zahvaliti! Napravila je puno za mene što mi je pomogla i što vjeruje u mene.
– Obadvije ste lude!

Epilog:

Carica sada ima 72, radi kao njegovateljica, govori njemački, naučila je što je Viber i WhatsApp, kako se koristi prevoditelj na mobitelu i zna da se 1x dnevno mora javiti bratu ili meni – inače dižem policiju, gorsku službu spašavanja, vatrogasce i hitnu!

Ove godine je nisam poljubila za njen 72. rođendan.  To je prvi put u mojih 50 godina da nisam zagrlila mamu na taj dan. Prošao je i njen imendan, također prvi koji joj nisam čestitala u živo i izljubila ju.  Sretna sam jer vidim da je ona sretna, ali nisam se navikla na činjenicu da nije tu!

S koliko godina se mora prestati plakati kad mama ode raditi?

Komentari