– Kako molim??? Ponovi mi još jednom!
– Hoću ići raditi!
– Imaš 71 godinu!
– Znam, ali mogu još raditi!
– Ti nisi normalna! Tko će te zaposliti sa 71-om godinom?
– Naći ću neku baku koju ću njegovati.
– Mama, žene tvoje dobi su bake koje treba njegovati.
– Ti si bezobrazna!
– Ma oprosti, ali govoriš mi da ideš u drugu državu, raditi kao njegovateljica? Jesam dobro shvatila?
– Da i nemoj se truditi da me odgovaraš! Odlučila sam!
– Vidim!

– Zabadava se ljutiš! Trebam novac, imam puno slobodnog vremena, tate više nema i cijeli dan sam sama! Hoću raditi, jer znam da mogu!
– Ali mama, svi trebamo novac i svi imamo želje… nisam sigurna da trebaš ići raditi. Imaš mene i mog brata, oboje smo se spremni brinuti o tebi, imaš mirovinu koja nije velika, ali je za tebe dovoljna… ne želim da ideš!

– Viktorija… sama sam po cijele dane. Izgubila sam muža i teško se nosim s tim. Ja nisam tip koji će sjediti doma i plakati. Lakše ću sve to podnijeti ako budem nešto radila.
– Mama imas 71 godinu! Nisi nikad sama otišla na tržnicu, a kamoli van zemlje! Ne znaš jezik, ne snalaziš se s mobitelom… za njegovati nekoga treba fizička snaga, a ti ipak nisi toliko jaka.

– Tko ne zna jezik??
– Mama, ne znaš njemački!
– Molim?? Kako ne znam?
– A kako znaš?
– Učila sam u osnovnoj školi!
– A daj, mama!! Učila si prije 60 godina i u međuvremenu nisi koristila ni riječ njemačkog!
– Znam njemački! Bila sam na testiranju i rekli su da znam dosta!
– Gdje si bila??
– Na testiranju!

 – Mama… zašto ja to ne znam?
– Zato jer nisi ti meni mama, nego ja tebi! Odlučila sam, Viktorija!
– Dobro, kako to misliš izvesti? Kad im kazeš koliko imaš godina, teško će te zaposliti.
– Pomoći ce mi Danijela, ona će me preporučiti!
– Jbmti mama i tebe i Danijelu!! Obadvije niste normalne! Necu da ideš!
– Odlučila sam! Putujem za 4 dana.
– Molim?? Nećeš!
– Hoću!
– Pozvat ću svog brata! Mama neću da ideš, bojim se! Ni on se neće složiti!
– Možete se i ti i tvoj brat zaletiti u dupe sami sebi! Ja znam da mogu i hoću! Danijela ima u mene više povjerenja, nego vas dvoje!

– Vidi mama… izgubila sam tatu, nisam spremna sada izgubiti i tebe. Ne mogu se nositi s tim! Molim te, razmisli još jednom! Šta ako ti se nešto dogodi? Šta ako se tamo razboliš? Mama, molim te nemoj ići!
– Viktorija, sve razumijem i znam da se brineš. Danijela će biti tamo i pomoći će mi da se snađem. Bit cu joj vječno zahvalna što mi je pomogla, a ti ćeš se naviknuti da nisam tu, već si velika!

– Mama!
– Odlučila sam, Viktorija!
– Čut će me Danijela….
– Možeš joj zahvaliti! Napravila je puno za mene što mi je pomogla i što vjeruje u mene.
– Obadvije ste lude!

Epilog:

Carica sada ima 72, radi kao njegovateljica, govori njemački, naučila je što je Viber i WhatsApp, kako se koristi prevoditelj na mobitelu i zna da se 1x dnevno mora javiti bratu ili meni – inače dižem policiju, gorsku službu spašavanja, vatrogasce i hitnu!

Ove godine je nisam poljubila za njen 72. rođendan.  To je prvi put u mojih 50 godina da nisam zagrlila mamu na taj dan. Prošao je i njen imendan, također prvi koji joj nisam čestitala u živo i izljubila ju.  Sretna sam jer vidim da je ona sretna, ali nisam se navikla na činjenicu da nije tu!

S koliko godina se mora prestati plakati kad mama ode raditi?

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime živi kroz mene.
Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!
Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.
Klementina Kleščić

Komentari