Pričajmo o jednoj famoznoj plaži, punoj kontroverzija i predrasuda, Zrće se zove. Jeste li čuli za Zrće? Naravno da jeste.

Što ste čuli? To se sve drogira, to je sve pijano, nabildano, isklesano, tamnoputo. To je sve puno golotinje, to samo čeka gdje će se i s kim će se prije seksati i tako dalje.. Jesam li blizu? Mislim da jesam. Ali vi, vi koji pričate samo crno i negativno, jeste li uopće bili na Zrću? Mislim da niste, ili smo bili na različitim mjestima.

Neću poricati da se nađe i ova prije spomenuta vrsta ljudi, ali ne nađe li se svugdje? Nema li svaki grad svog dežurnog ženskaroša, svog dežurnog alkoholičara, svog dežurnog narkomana ili svog dežurnog bodybuildera koji je zaljubljen u samoga sebe? Ima. Nemojte me ni pokušati uvjeriti u suprotno jer to bi značilo da lažete sami sebe, ili da nedovoljno izlazite iz kuće.

 

A sad, kako sam ja uopće završila na Zrću? Igrom slučaja. Oduvijek me zanimalo kako je tamo i je li stvarno Sodoma i Gomora, ali sam uvijek okolišala oko odlaska. Sve dok mi u ožujku ili travnju ove godine, nisam sigurna, prijateljica nije rekla da odlazi raditi u Novalju preko sezone, a prijateljstvo je moćna i divna stvar. Zato smo ja i još dvije prijateljice odlučile posjetiti je, i nju i Zrće. Ovim se putem zahvaljujem Leni jer sam zbog nje bila prisiljena otići u Novalju i proživjeti najboljih tjedan dana svog života. Tjedan dana ispunjenih slobodom, srećom i mladošću.

Zašto najboljih tjedan dana života? Zato što sam bila bezbrižna i jer sam bila s pravim osobama – sa ženama koje su jednostavne, praktične, ne kompliciraju, ne dramatiziraju i pune su života i mladosti. Svi znamo da je poprilično bitno s kime putuješ, a Zrće… Zrće je utopija, ako si ga učiniš utopijom.

 

Da, ovisi upravo o tebi kako ćeš se provesti na Zrću jer ja na Zrće gledam kao na zlatnu ribicu koja ti ispunjava želje; samo što nemaš tri želje, imaš ih bezbroj. Ako ideš tamo zbog nemoralnih aktivnosti, to ćeš i dobiti. Ako ideš tamo upoznavati ljude, upoznat’ ćeš ih. Ako ideš tamo jer želiš osjetiti adrenalin, osjetit’ ćeš ga. Ako se ideš zabavljati, zabavljat ćeš se. Ako se ideš samo sunčati i dobiti boju, dobit’ ćeš i to brzinom munje. Sunce u Novalji je stvarno jako, ali stvarno. Čak sam i ja s manjkom melanina za nijansu potamnila, s pola muke. Za nijansu, ali svejedno. Meni je to napredak.

Ovisi i s kakvim ćeš stavom doći jer opet – nađu se i specijalci. Hodat’ ćeš po cesti i svake minute će ti netko trubiti ili mahati iz automobila, ali ovisi o tebi hoćeš li mu mahnuti nazad i nasmijati se ili ćeš mu pokazati srednji prst. Preporučujem da samo mahneš i nastaviš sa životom jer se ljudi očigledno samo zabavljaju, slave život i uživaju u slobodi, a i ti ćeš se bolje osjećati ako iz svega napraviš zezanciju. Sjest’ ćeš na plažu Zrće i do tebe će doći gro nepoznatih ljudi i stranaca, ali ovisi o tebi hoćeš li pričati s njima i zezati se ili ćeš ih otpiliti i mumljati sebi u bradu zašto dolaze baš do tebe. Dobro je upoznati nove ljude, samo to ću reći. Ponekad će ti i netko biti naporan u klubu, ali tad samo moraš reći da nisi zainteresirana i to je to, nema kompliciranja. Ponekad ćeš mu morati i tri puta reći da nisi zainteresirana, ali nema veze, bitno da ne dozvoliš da ti to utječe na raspoloženje jer smo ipak na Zrću da slavimo život i mladost te da se zabavljamo.

Kad smo već kod klubova – klubovi su nešto najbolje. Od ambijenta, interijera, razglasa, rasvjete pa sve do atmosfere, a o organizaciji da ne govorim. Svjetske razine, svjetske. Izdvojila bih Nou jer me se najviše dojmila. Ponajviše zbog prijateljske i opuštene atmosfere, ljubaznog osoblja, ali i zbog uređenja – klub uzdignut nad morem i sačinjen od drva, predivno. Ali i ljudi, ljudi na Zrću ne odlaze u klubove da bi se opijali, barem ne većina. Ljudi u klubovima plešu, skaču, smiju se, uživaju u glazbi, upoznaju nove ljude i traže nova iskustva.

A to da su svi isklesani i tamnoputi te samo čekaju da te zaskoče u prvome grmu, to nije istina. Pronađeš svakakve ljude koji se samo zabavljaju, ništa drugo. Pronađeš Švicarca s luftićem jednoroga koji tvrdi da je jednorog njegova djevojka iz Los Angelesa. Pronađeš Irca s kojim se nisi ni upoznao, ali svakoga jutra pričate u hostelskom baru. Pronađeš dvadesetak opičenih Mađara koji su došli slaviti momačku i toliko su uzbuđeni da ti svi odjednom žele ispričati svoja iskustva, a ti ne znaš kog’ bi prije slušao, ali ti je svejedno lijepo vidjeti koliko su sretni. Pronađeš Talijane koji umjesto Zrće izgovaraju Črč (church) pa te pitaju hodaš li svakog dana u crkvu umjesto na Zrće. Još im k tome baš i ne ide engleski pa ti kažu da žive 1000 kilometara od Trsta umjesto 100 te na kraju ispadne kao da bih ja rekla da živim 700 kilometara od Stuttgarta. Pronađeš Nijemce, jako mnogo Nijemaca, mislim da ih je čak više nego Talijana. Pronađeš i nas tri Međimurke kako hodamo centrom Novalje s tri velika, kričavo ružičasta flaminga te završavamo na nekoliko Instagram storyja i uljepšavamo dan polovici Novalje jer kad si posljednji put vidio tri flaminga kako šeću gradom?

 

O tome ti ja pričam. Na Zrću si to što jesi – najopuštenija, najpozitivnija i najslobodnija verzija sebe. Nije te briga kako izgledaš, nije te briga imaš li celulit, te je li ti kosa savršena. Nije te briga je li ti se razmazala šminka i nije te briga hoće li te netko osuđivati i čudno gledati jer neće nitko. Ljudi previše uživaju u trenutku da bi brinuli oko nepotrebnih stvari i to je nešto što bismo svi trebali naučiti i preuzeti od tog drugog svijeta zvanog Zrće.

 

I eto me sada ovdje, nazad u Međimurju, gdje su svi prepuni predrasuda, gdje svi znaju sve o svima i gdje jedva čekaju da učiniš nešto „loše“ da bi te mogli komentirati.. Mogu reći da proživljavam kulturalni šok iako me od Novalje dijeli samo nekoliko sati vožnje.

A vi, vi koji osuđujete Zrće iako ga još niste posjetili, samo ću reći da je najlakše osuđivati nešto što ti nije poznato, nešto što još nisi doživio. A vi, vi koji razmišljate o odlasku na Zrće – idite! Vrijedi svake kune.  

Rođena u malom mjestašcu pokraj Čakovca, obična je djevojka velikih snova i specifičnog pogleda na svijet. Iako joj je primarni posao organizacija i promocija zabavnih događaja, ljubav prema pisanju prevladavala je cijelog njezinog života. Ovo je njezin pogled na svijet te vaše putovanje kroz njezine misli i iskustva koja su je oblikovala kao osobu.

Komentari