Hej, draga moja bilježnice. Mislila si da sam te zaboravila? Da sam možda čarobno prestala biti živčana? E, zajebala si se.

Ovih nekoliko dana je bilo prokleto nepodnošljivo. Dakle, odlučili smo da ćemo maloga poslati u vrtić. Zašto? Da se socijalizira, da se igra s vršnjacima, a ne samo s prokletom mačketinom, da se dijete prilagodi i da mi imamo malo zraka. Kako li smo se zajebali. Nakon prvog dana, koji je mali proveo manje-više okačen za moju nogu, i onih pola sata u igraonici kad se igrao, uspjeli smo samo postići da pokupi nekakvu prokletu virozu.

Ako si mislila da malac može kenjati ko’ grlica u normalnim okolnostima, trebaš vidjeti kako to izgleda kad pokupi crijevnu virozu. Fontana di Trevi je mala beba za njegovu guzicu. Imam osjećaj da neću prozračiti kuću dok on ne uđe u pubertet. Eu de toilette a la drekec zavukao se i u parket.

Između maloga koji kenja ko’ otvorena pipa, hitne i neispavanosti, još se borim i s Blažem koji ne priča sa mnom otkako sam se nalila s curama. Nije baš da ne priča, ali kad priča radije bi da je tiho. I onda je tu prokleti sastanak anonimnih alkoholičara na koji MORAM ići. Stara moja, koja je to sramota. Kunem ti se, radije bi da mi pokupe sve novce ovoga svijeta nego da moram sjediti tamo i slušati predavanja i iskustva lokalnih pijanaca.

Naravno, pošto naš narod mora pokupiti svaku ideju sa zapada, tako su usvojili i onaj mutavi princip predstavljanja kakav vidimo na filmovima.

„Moje ime je Štefica i napila sam se kao deva posred pustinje. Inače ne pijem.”

Svi lokalni alkusi bulje i jednoglasno odgovaraju: „Bok, Štefica.” I svi gledaju s podsmjehom na onaj dio Inače ne pijem.

Moj kratak fitilj odgovara: „Koji kurac se smijete. Ne pijem! Ova koza je sve kriva.” Pokazujem na Katicu koja se povampirila otkako je u procesu rastave i sjedi pored mene obučena ko kurva s placa. Čim sam pokazala na nju odmah me oblio sram jer ju poznajem. Jebi ga, znam da se tako prave prijateljice ne ponašaju, ali bome znam da i prave prijateljice ne dovode prijateljice u situaciju da bacaju pizdarije kroz tuđe prozore, niti se s njima pojavljuju u javnosti u dopičnjaku koji joj praktički onu stvar daje na „izvolite”. Ne brini, stara moja, čula je ona svoje kad smo izašle sa sastanka.

Nakon prvog sastanka, dok sam se vraćala doma, odlučila sam na brzinu stati u kineskom dućanu. Zašto? Da pokušam oraspoložiti Blaža nakon što je morao ostati doma s klincem koji ima dupe poput gejzira i zbog žene koja se nalila ko krava. Zašto kineski? Jer jedini imaju nešto nalik sexy donjem rublju. Tko je išao sa mnom? Jeftina kurva Katica, tko drugi.

Ušetale smo u dućan, našle nekakve jeftine crne čipkaste gaćice, crni grudnjak i samostojeće. Katica je ustvari došla na dobru ideju, pa sam sve to platina, otišla u kabinu i obukla. Malo me brinulo oblačiti neoprane kineske gaćice, ali sam u višu svrhu pregrizla i odlučila brinuti o gljivičnim infekcijama kasnije.

Čim sam stigla kući, prvo sam pogledala gdje je malac. Spavao je kao top. Blaž je razvaljen preko kreveta, samo u boksericama, buljio u Tv. Pozdravila sam ga i otišla u kupaonicu. Usput mi je sinulo da možda ne bi bilo toliko pametno vratiti se kući, početi se skidati na dovratku i osvanuti u sexy donjem rublju. Mislim, kog’ vraga bi si mogao Blaž misliti…zašto mu se žena vraća sa sastanka za liječene alkuse u halterima? I tako…odem ja u kupaonicu, skinem se, namjestim cice pred ogledalom, stavila štikle iako u njima hodam poput šepave kokoši i upadam u spavaću kao da sam ispala iz pornića.

Blaž me pogleda i vrati pogled na tv. Ali se zajeb’o heroj. Može on gledati u Tv koliko ga volja, ali onaj njegov u gaćama ima svoju inteligenciju. Polako sam došetala do kreveta (imala sam osjećaj da u tim vražjim petama hodam kao da sam tek rođeno tele) i zaustavim se pored njega. On i dalje bulji u Tv, a njegov mali i dalje bulji u mene preko bokserica. Ok. Obavili smo mi taj seks kao dvije prave odrasle osobe koje se ljute jedna na drugu. Dakle, bilo je fenomenalno. Ali i dalje nije pričao sa mnom. Mogu ti reći da je to poprilično frustrirajuće. Nakon toga sam odlučila ići na obrnutu tehniku-nema sexa dok ne počne pričati sa mnom.

Jebi ga, još ne pričamo.

Danas idem na drugi sastanak. Da, dobila sam prokletu infekciju od gaćica i imam neopisiv poriv otići na pivu. Možda mi je ipak mjesto na tim sastancima. Oprosti jer sad bježim, ali mali mi vrišti u dnevnome. Imam osjećaj da je opet napravio neku pizdariju, a morala bi ga i nahraniti.

P.S. Svekrvopija dolazi čuvati maloga jer Blaž ne može dobiti više slobodnih dana. To znači da ćemo morati staroj objasniti kako joj je snaha liječeni alkus koji to ustvari i nije. Jebi ga, ako se ne javim znaš da me pokopala. 

rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.

Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.

Komentari