– Viktorija??
– Molim?
– Idem s Ivanom na kavu. 
– Okey!

6 sati kasnije:

– Hej, evo tebe.. 
– Taj Ivan! Čovjek se s njim uvijek zadrži… 
– Ma da?! Gdje ste bili?
– Išli smo kupiti meso, pa na kavu. Došao je Matija, pa smo otišli s njim pogledati jedan auto, a onda smo odmah našli tipa koji radi zidane roštilje. 
– Nisi nam valjda kupio još jedan??
– Nisam ja, Matija je! 
– Fino, koliko znam već imaju jedan…
– Ivan je htio kupiti kosilicu, pa smo..
– I to ste uspjeli kupiti?
– Jesmo!
– I sad si gladan?
– Nisam, pojeli smo ćevape! 
– Pošteno! Bio si 6 sati “na kavi s Ivanom”, dobro je da ste nešto pojeli. 
– Zezaš?! 
– Ma neee… nego ženske kave kao traju beskrajno…
– Ali obavili smo sto stvari! Nismo samo sjedili na kavi. 
– Vrednice jedne! 
– Nego idem se naći s Josipom. Nešto mu s autom nije u redu.
– Okey, vidimo se onda sutra! 
– Viktorija!!! 
– Molim?
– Brzo dođem! 

O ženskim kavama se pričaju vicevi, a o muškima se šuti.  Jebate, nisam u životu bila na kavi 6 sati! Istina, mi žene nismo u stanju otići na kavu i uz put kupiti 7 metara drva, kosilicu, auto i kacu za kiseliti kupus. 

Ženske kave su samo kave!  Sjedneš na terasu omiljenog kafića s prijateljicama, popiričaš sat, dva i popiješ kavu, dvije. To ti je kava! 

Muške “kave” su mali projekti! Nikad ne znaš kud će ih ta kava odvesti?! 

Možda samo u susjedni grad, a možda se zaborave pa odu “časkom” na obalu pogledati brod ili vikendicu za frenda.
Muškarci su to! Ne sidre se lako na jednom mjestu i obično im je tijesno mjesto u kojem žive. Mi žene smo najčešće nalik na kvočke. Bitno je da smo blizu kuće i da se ne udaljavamo bez čvrstog plana i velike potrebe.

Moja subotnja kava je upravo ispijena doma na terasi, pa se idem pobrinuti za ručak, jer nikad ne znaš hoće li biti kakvih ćevapa uz put ili neće. 

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime živi kroz mene.
Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!
Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.
Klementina Kleščić

Komentari