Past ćeš jednom jako nisko

Pamte nas neki hoteli, u koje smo ulazili preglasni, pijani od strasti, zaneseni požudom.

Po vrisku koji se gušio u jastucima, po plahtama koje su ostajale zgužvane za nama, čuvajući i pokoju kap prolivenog crnog vina, po tragovima dlanova na ogledalu i daha priljubljenog uz staklo koji svjedoči granici užitka i boli. Pamte nas prolaznici nekih ulica, po kojima smo koračali birajući namjerno duži put uz šapat “Samo neka traje.” iako smo oboje znali da ne može dovoljno dugo trajati.

Pamte naše plesne korake koji nikada nisu čuli glazbu i način na koji smo jedno drugom naslanjali obraze na vanjski rub vrata, da sakrijemo dokaz da bismo možda trebali prihvatiti rupčić ponuđen od strane starca koji izgleda kao da razumije.

Pamti nas vozač čiji je Taxi sačuvao odzvanjanje tvog pitanja: “Što ću ja kada te ne budem imao u životu?”

Pamti nas po odrazu tuge u retrovizoru, koji prikazuje moj grčeviti zagrljaj u kojem luđački prijanjam uz rebra tvoga bića, svjesna da i stisak koji ti pružaš ostavlja modrice na mome tijelu.

Pamte nas fotografi, po čijim smo polaroidima ispisivali mjesto i vrijeme zarobljenog trenutka dvoje ljubavnika koji se puštaju, a ne znaju kako.

Toliko puta iznova proplakano doviđenja, ovaj put možda i zbogom.
Vrijeme: 18.8.2018.
Mjesto: Trajektna luka.

Pamte nas prolaznici kojima smo izgledali kao ljubav.

I ja nas, eto, pamtim.

Pamti nas vjetar, koji te pozdravlja kao da zna da ga oduvijek nosiš u sebi i koji moju kosu pretvara u vrtlog na tvojim rukama.

Pamti nas kiša, koja nije pala, ali nam je zaživjela u očima i tako postala tek jedan od milijun svjedoka. Vrijeme je uvijek. Mjesto je svugdje.

Čak i ako je ovaj put zbogom, ti me u životu imaš.

Imaš me dok god nas netko pamti.

Ja sam Jelena Kastaneti, djevojka koja balansira između sporta i umjetnosti.
To činim u Zagrebu, spremna u bilo kojem trenutku zalutati na neki drugi kraj svijeta. Volim zelenilo, čokoladu i tratinčice. Volim život, smijeh i ljubav.
Zaljubljena sam u knjige i u snove koje kroz njih živim. Zaljubljena sam u ljude. I zaljubljena sam u čovjeka. Ne jednako kao u druge ljude, ne. U njega drugačije.

Komentari