J**em ti život, ali sa šljokicama: Maženje i dileri

Iza sedam mora, iza sedam planina, iza sedam sela i iza sedam električnih stupova, živjela je jedna žena koju su svi zvali Štefica. Godine Gospodnje 2018., Štefica je donijela odluku, a ta odluka glasi – VRAĆAM SE NA POSAO.

Da, vraćam se u svijet zaposlenih. Zašto? Paaaa… Blaž je odlučio sinoć progovoriti sa mnom i naravno posvađali smo se na mrtvo ime zbog novca. Vrtić za maloga košta kao da ga šaljemo u Bečku školu za ekskluzivne kušače zlatnog sladoleda. Režije su u nebesima i kasnimo s po jednom ratom svega. Na sve to skupa je jučer jebena vešmašina odlučila poginuti za domovinu. I premda smo se dogovorili da ću ja ostati kod kuće s malim, nekako se svađe uvijek svedu na te proklete financije i činjenicu da sam ja kod kuće.

E pa jebi se! Neće više Štefica biti ta koja financijski ne doprinosi. Sjetila sam se jučer da će možda biti malo zajebano s obzirom na to da nisam više na burzi. Ali ne mogu smisliti te debile. Jebo te kad se sjetim kako je to izgledalo prije porodiljnog… uh! Svako malo zovu te na nekakva mutava predavanja. Kako napisati životopis? Kako se zaposliti? Kako štedjeti? Jebala vas predavanja o štednji. Halo?! Tko je tu lud?! Ljude koji su na birou, bez posla i bez živaca vi idete zajebavati da putuju na predavanje koje traje sat vremena i na kojemu ih učite kako štedjeti novce koje nemaju. Nekoliko sam se puta pitala jesu li ti predavači normalni? Kako da baciš ovcu pred gladne lavove i očekuješ da ne pojedu istu tu ovcu kad im počne propovijedati o vegetarijanstvu. I pazi apsurd! Ako ne dođeš na predavanje, izbace te s burze. Razmažene neke pijavice.

E pa, neće oni više Šteficu zajebavati. A-a! A neće ni Blaž. Palo meni tako jučer na pamet da je Katica spominjala kako je kod nje u drogeriji neka krava (ona ju je tako nazvala, ne ja) dobila otkaz jer su je uhvatili kako krade testere i daje ih mužu da prodaje na sajmu. Luda neka babetina. Ma kako bilo, jutros sam ja uredno spakirala malog u vrtić i usput otišla sa životopisom u drogeriju. Katica je „sredila” razgovor „preko veze”. Zašto navodnici? Jer garantiram da jebe šefa koji na nju ima pik još od kako se zaposlila, a sad kad se rastaje se ponaša kao balava rasplodna krava. Nebitno.

Ja fino došla na razgovor, predala životopis i sada čekam da me nazovu. Ako se zaposlim, a pošto znam koliki je Katica nimfoman, zaposlit ću se… E onda ću ja, draga moja bilježnice imati veću plaću od Blaža. I bolje radno vrijeme. I morat će uskakati više po kući. Uh, jedva čekam. Jedini problem je taj da ću se morati odreći sapunice i Huana Miguela i Rosario Belle Rodriguez i to taman kad je postalo napeto. I neću imati više vremena ni posrati se u miru. I svekrvopija će nam ispiti živce na slamku jer će morati biti baka – servis svaki puta kad mali pokupi neko sranje u vrtiću. U prijevodu – stalno. Ali s one dobre strane – na poslu ću se odmoriti od ove proklete rutine i možda čak skupimo nešto novca da odemo na koji dan na more. Da, dobar plan. Uglavnom, idem ja sad na proklete ruke prati zamazane čarape. Pišem čim se dogodi nešto novo.

Jebem ja njima sve po spisku! Upravo sam odradila prvi radni dan i već sad imam neopisivu želju dati otkaz. Od jebenih debila koji su se sa mnom danas svađali jer su htjeli toalet papir boje breskve, a mi imali samo bijeli na akciji. Pa jebem vam sve, time brišete guzicu, ne hodate s tim toalet papirom na proklete modne revije. Onda se našla neka pametna koja je kupovala kondome svome sinu i ispričala mi je kako bude ona njih probušila jer želi unuka. Kad sam joj odbila prodati kondome, šef me pozvao na razgovor i rekao mi da ljudima ne smijem govoriti da su budale.

Došla je i neka bakica (svaka čast penzionerima al’ ova je umrla i ispuzala iz pakla natrag samo da mene jebe u mozak), koja je u drogeriju došla kupovati konjak. KONJAK! I tamo mi pobacala cijeli red boja za kosu štapom dok je vrištala kako od nje skrivamo konjak kao ovi njezini doma. Jebo te i posao i novci i sve po redu.

Idem sada spavati, a ostatak ti napišem kada mi oči neće ispadati kroz uši. 

rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.

Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.

Komentari