Muškarci su mlakonje. To tačno ne zna šta bi od sebe. Ne zna ni šta bi sam sa sobom a ovamo glumi i pravi se da tačno zna šta bi sa tobom. Ma sad bi ti u trenu sastavio takvu priču da bi mu na maštovitosti pozavidjeli i najpoznatiji svjetski autori i pisci.  Onako  dok priča kao nasloni se, pa se nasmije šeretski, a desnu ruku zavije u laktu i sve se kao baš na nju oslanja. Ee, moj ti. Šta, taj prst što ga sakrivaš od svjetla misliš da mene zanima? Da me je kao briga jesi obični seronja ili oženjeni? Nije valjda da ti udaram na ego ako kažem da me baš boli briga?

Nije mi jasno šta se to dešava sa ovim svijetom. Da li je moguće, izvodivo, imalo vjerovatno da žena bude opuštena, da sjedne da popije piće sa mirom a da joj taj isti mir ne naruši neka budala? I uvijek ista priča. On je nesretan u braku , njega žena ne razumije ali je zato stopostotno siguran da ćeš ga ti savršeno razumjeti. Zakonom bi ovakve izjave trebale biti kažnjive a ove naratore bi trebalo zatvarati. Njemu čak ne smeta ni što si udata. Ni da si razvedena, vjerena, zauzeta, uopšte nema veze. On svoje tjera dalje. I naravno kad dobije šut kantu nastaje haos. Ti si kurva! Došla si tu njega da izazivaš pa sad glumiš sveticu. A ti se misliš u sebi kako da si htjela slušati sranja, jednostavno bi ostala kod kuće.

E sad, imaju i ovi drugi, što nemaju baš toliko mu** ovaj, samouvjerenosti, pa se drže iza svojih telefončića šifrovanih sa hiljadu i  jednom šifrom da ne bi jadna žena slučajno provalila i saznala sa kim joj se to dragi muž dopisuje i šta kome piše. Ama koji klinac imaš ti pisati, kome ti propalitetu svoga roda?

Šta, nije ti lijepo u braku? Pa mrdni tom svojom muškom lijenom guzicom i pogledaj u to stvorenje koje ti jadno nesretno se zaklelo na vjernost. Šta, nije više lijepa kao što je bila? Nije više onako nasmijana i slatka? Ma to je sigurno od lijepog života ili možda od stajanja. To je sigurno. Malo je što si jedan život ženski upropastio pa bi sad još koji sa strane? Ili bi samo malo akcije vikendom da malo razdrmaš monotoniju dosadnog braka i života? Druže, Goli otok za tebe je mila majka.

Jel oduvijek bilo tako? Da li je ikada na ovom svijetu postojalo vrijeme kada su se ljudi borili za svoj brak i kada su radili na njemu? Kada su se voljeli i međusobno poštovali? Kada nisu tako gazili jedni druge i radili iza leđa takve gadosti? Ili je samo sada sve malo više “javno” pa se više toga zna?

Zar je postalo normalno da bračni drugovi imaju svoje tajne profile, da izlaze odvojeno i tajno, da se dopisuju sa drugim ljudima, da varaju, lažu i da uopšte ne razmišljaju o tom braku? Pa jebem mu, i ako brak ne valja pa nije kraj svijeta. Postoji taj razvod, nije skup, a sačuvaćeš to dostojanstvo i obraz!  Kažeš lijepo: “ženo, brate, sestro ovo ne ide, hajmo se mi lijepo rastati”. Ali ne, on bi i jare i pare, da ostanu žena i djeca kod kuće,  a sa djevojkom da ide da se provodi. Jer on je macho man, njemu trebaju i žena i djevojka da zadovolje sve njegove potrebe.

A i ta žena, kako je moguće da ne shvata šta se to dešava u njenom životu? Zar ne osjeti da je postala “druga”? Zar zaista dopušta živjeti sa propalicom koja samo gleda gdje u blizini ima koja ženska suknja da se za njom okrene? Kako nastavlja živjeti sa njim, i što je još bitnije, kako može živjeti sa sobom ako to sve zna? Ili ove što po društvenim mrežama objavljuju kako ljubav pršti na sve strane dok on jadan cijelu noć ganja da ga nije ko uslikao sa novom nepoznatom..

Ne znam, nekako i ama baš nikako nisam iz ovog doba. Odbijam da shvatim i prihvatim, ali zato mi strpljenja da razumijem ponestaje.  Tako da zamoljavam sve zauzete žene da čvrsto drže svoje muškarce na uzdama, da ne bi morali da pravimo neki “muški” nered. Toliko.

 

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari