Vjerujem da svatko od nas na ovaj svijet dolazi sa svrhom. Dolazimo da bismo se povezali sa svojom dušom i ostvarili se. Ponekad nam putovanje do tog otkrića bude lako, a ponekad prolazimo kroz mnoge oluje. Neki od nas nikada ni ne pronađu način da se zaista ostvare. Možda je i to bila njihova svrha?

Vjerujem da je sve uvijek onako kako treba biti. Vjerujem da smo uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme i da se sve oko nas i u nama događa s razlogom.

Ljudi koje srećemo, iskustva koja doživljavamo, želje koje nam se ostvaruju, razočaranja koja doživimo, sve je uvijek u apsolutnoj harmoniji s onim što mi sami jesmo u tom trenutku.

Život oko nas je jedno prekrasno putovanje. Na tom putovanju susrećemo mnoge ljude i kroz njih zapravo upoznajemo sebe. Ako su susreti bolni, nerazumljivi i teški, ako doživimo grubost i nerazumijevanje, to je točno ono što smo mi sami dali svijetu. A svijet je direktna refleksija onoga što nosimo u sebi.

I sama sam dugo rješenja za sve tražila u ljudima i stvarima oko sebe. Činilo se to kao da očekujem čudo, dok zapravo uopće nisam vjerovala da su čuda moguća. Silno sam pokušavala shvatiti svoju svrhu i svaki put kad sam bila apsolutno sigurna da znam odgovore na vlastita pitanja, život bi mi pokazao da zapravo nemam pojma.

A onda sam shvatila da je to u redu. Jer mi zapravo ne trebamo znati sve, trebamo samo biti voljni učiti, raditi na sebi i upoznavati sve svoje potencijale kroz svaki novi dan. U tome se krije naš rast, napredak i promjena. Ona dolazi iznutra, ne izvana.

I da li sada znam apsolutno sve? Ne, naravno da ne. Da li očekujem da ću sutra sve znati ili za pet godina? Ne. Ali znam da ću naučiti dovoljno da svoj život posložim onako kako je najbolje za mene. I to ne toliko “čineći” stvari koliko svjesno odabirući svijet i ljude i samu sebe promatrati na jedan posve drugačiji način.

“Change the way you look at things, and the things you look at change.” Wayne Dyer

Promijeni način na koji promatraš svijet i svijet će se promjeniti. – nije li to apsolutno nevjerojatna spoznaja? I nema li zapravo logike? Ako sve vidim kao problem, nije li apsolutno logično da doživljavam problem za problemom. Ali ako sve oko sebe vidim kao mogućnost, kao izazov, nije li posve logično da ću iskusiti sve više i više mogućnosti za sebe i ostvarenje onoga što želim?

Sretna sam jer sam kroz male stvari počela primjećivati promjenu u svom pogledu na život. Burno sam reagirala na sve što mi je smetalo, a smetalo mi je sve. Za sve sam uvijek htjela da bude točno kako ja želim i nisam prihvaćala da svijet ima svoje načine na koje se svija. Baš kao mlado drvo.

Sad prihvaćam stvari takvima kakve su. Bile dobre ili “loše”, takve su kakve su i to je u redu. Što više prihvaćam svijet i ljude oko sebe, sve više prihvaćam i samu sebe, pa se i stvari oko mene mijenjaju.

Gdje su vladale oluje i gdje sam burno reagirala, sad zateknem sebe kako u jednakoj situaciji reagiram posve drugačije ili ne reagiram uopće, pa situacija u kojima bih se mogla uzrujati, oko mene ima sve manje i manje i jednom će posve iščeznuti.

Nisu se ljudi promijenili, nije se promijenio svijet, ali se promijenio moj pogled na njega i to je zapravo promijenilo sve. To je ono što čini razliku između mene jučer i mene danas i mene koja ću biti sutra.

Znam da ne mogu vući prošlost za sobom i očekivati da će budućnost biti drugačija. Znam da je pomirenje s onim što je bilo, ključ, za mir koji osjećam sada i sreću koja će se iz tog mira roditi sutra.

Znam da sam početak priče. Kao i njezin kraj. I da je sve što jesam, živim, osjećam, doživljavam i tek postajem, jedino i apsolutno odraz mojih uvjerenja, mojih misli, riječi i djela.

Odabirem biti odgovorna za to. I apsolutno tvrdim da je to u redu.

Zbog toga znam da će danas biti jedan prekrasan dan u kojem ću kreirati jedno još ljepše sutra. 

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari