Izliječit će nas vrijeme

Pomislili ste na alat u gaćama? Jeste, priznajte!

Pa dobro, taj alat vam isto treba u životu, ali ako samo s njim raspolažete, bit će vam ipak malo, bez obzira što vam se može činiti da je i to dovoljno.

Međutim, bilo bi super da uz ovo u gaćama imate nešto od alata u glavi, nešto u srcu i nešto u rukama.

Ti nekoliko alata su vam nasušna potreba i bez njih zaista ne ide, ali dobra vijest je da ih možete nadograđivati, poboljšavati, trenirati za bolje rezultate i neprestano raditi na njima, pa im tako podizati vrijednost.

Za razliku od alata u gaćama, mozak, ruke i srce mogu napredovati. Napredak vašeg spolnog organa je ograničen unaprijed određenim performansama koje ne možete bog zna koliko poboljšati. Nešto sitno možete postići treningom, ali to neće biti rezultati koji će biti zadivljujući.

Nasuprot tome, vaše ruke, srce i mozak mogu znatno napredovati ako se potrudite.

Za početak možete širom otvoriti oči i čvrsto zatvoriti usta.

– To će pomoći da vam urođena samodopadnost ne izlazi bez kontrole, jer ona u dodiru s kisikom ustostručuje svoj volumen i tako vašim očima zaklanja pogled.

To je gadno, jer ako oči ništa ne vide, mozak misli da nikog nema, pa se bavi samo i jedino sam sa sobom. Na kraju sve to bude nešto kao mentalna masturbacija, a znate i sami da je masturbacija samo priručna aktivnost u situacijama kad nemate adekvatnog partnera.

Dakle, polovično rješenje!

Dok su vam usta čvrsto zatvorena i oči širom otvorene, lako ćete zapaziti svu širinu prostranstva oko sebe, tisuće boja, predivne ljudi od kojih možete učiti ili se s njima nadopunjavati…zapazit ćete kamen, list na vjetru, mačku koja se lijeno proteže, mravca koji vrijedno vuče mrvu kruha, poštara, smetlara, dijete koje se smije i ono koje plaće.
Vidjet ćete sretne i nesretne ljude! One koji žive u beznađu i one s iskrama u očima.

Sva ta zapažanja, potaknut će vas da učinite nešto s njima i sa sobom, da pokušate naučiti nešto od njih i da im ponudite da nauče nešto od vas.

Vidite?

Ako samo na kratko, čvrsto zatvorite usta i širom otvorite oči, spoznat ćete nevjerojatnu ljepotu oko sebe. Ta ljepota će vas oplemeniti, navesti na razmišljanje, izoštriti vašu moć zapažanja i izmamiti vam na lice ponekad sreću, a ponekad tugu.

Oboje vam treba da bi razumjeli sebe i svoje mjesto u mozaiku vlastitog života.

Sad možete polako zatvoriti oči i naćulite uha. 

Usta i dalje držite zatvorena!

– Ako budete otvarali usta, tlak u glavi će vam doći u disproporciju s vanjskim vrijednostima i past će u vodu sve što ste naumili napraviti sa sobom. Uostalom, kad često otvarate usta, pravite buku koja je najglasnija vama samima. Što više uha slušaju vlastitu buku, to manje čuju zvukove iz okoline, a okolina vam nudi nepresušan izbor informacija koje će vas oplemeniti, samo ako joj date priliku.

Čut ćete vjetar, valove, šuštanje lišća, smijeh, plač, svađu, nježno šaputanje, dozivanje, brodske sirene, pjev ptica, prolazak vlakova, škripu kočnica, komešanje oblaka, lavež pasa… ma čut ćete život! Shvatit ćete da niste sami, već ste samo jedan djelić cijele slike, koja istina bez vas ne bi bila potpuna, ali ste ipak samo jedan maleni dio nečeg velikog.

To što ste upravo čuli je sušta spoznaja da samodopadnost šteti najviše vama, jer kad čovjek sluša samo sebe, ostane zakinut za glazbu života koja je divna i neponovljiva, zaglušujuća, a zapravo tiha poput šapata. Ona neprestano svira!
Možemo ju čuti, a nikad je nitko nije uspio niti zapisati, niti ponovo odsvirati.

Osluškivanje čovjeka čini poniznim, a ljudska poniznost nam treba da bi mogli napredovati.

Ostaju vam ruke! 

Nemojte se libiti da ih što češće podignete, raširite, spustite, savijete i ispružite.

– Ono što su oči vidjele i uha čula, neka ruke pokušaju prenijeti vašim ostalim čulima.

Dodirnite, zagrlite, privucite sebi i odgurnite!

Ne ustručavajte se koristiti ruke, jer one prenose toplinu, hladnoću, grubost, nježnost….tjeraju srce da brže kuca i mozak da osmisli novi i novi posao za ruke.  Svaki novi posao koji su ruke odradile, činit će vas ponosnim i posebnim. Na kraju, ruke su ticala kojima mozak i srce ispituju sreću i opasnost, tugu i veselje!

One nam trebaju da podupremo njima tužnu glavu dok plačemo, ali i da ljepše plešemo kad smo sretni.

To vam je to! 

Čestitam vam što ste uspjeli u ovih nekoliko minuta, svoju samodopadnost i uzjebanost oko vlastite osobe, zadržati unutar svog tijela i time napraviti uslugu sebi i svijetu koji vas okružuje.

Nemojte sad odustati!

Ponavljajte ove jednostavne vježbe svaki dan ili barem s vremena na vrijeme, jer ova vrsta vježbanja pokreće u vama mehanizme pomoću koji ćete zaposliti onaj alat s početka priče.

To nam je zapravo cilj, je li tako?!

Upravo smo naučili da mudar čovjek redovito koristi svoj alat, a samodopadna budala samo ponekad masturbira… u seksu, isto kao i općenito u životu.

Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me netko raspizdio kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime živi kroz mene.
Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit!
Kurčevitost šteti srčanoj funkciji, zloba je štetna za jetru, a patetika…patetika je tek tihi ubojica duše.
Klementina Kleščić

Komentari